Antocijanin
Antocijanini (također i antocijani, iz grčkog ἀνθός (antos) - cvijet + κυανός (cijanos) - plavo) jesu vakuolarni pigmenti rastvorljivi u vodi koji se mogu javljati u raznim bojama (crvenoj, ljubičastoj ili plavoj) u zavisnosti od pH vrijednosti. Pripadaju roditeljskoj klasi molekula zvanih flavonoidi, sintetizirani putem ciklusa fenilpropanoida. Nema miris niti izražen okus, na jeziku mogu izazvati tek umjereni astringentni podražaj. Antocijanini se nalaze u gotovo svim tkivima viših biljaka, uključjući stabiljku, lišće, korjenje, cvjetove i plodove. Antoksantini su čisti, jasno bijeli ili žuti komplementarni spojevi nasuprot antocijanina, a također se javljaju u biljkama. Antocijanini se deriviraju iz antocijanidina dodavajući određene šećere.[1]
Biljke bogate antocijaninima su mnoge vrste iz roda Vaccinium poput borovnica i brusnica, vrsta iz roda Rubus poput malina i kupina, kao i riža, grožđe, crveni kupus i latice ljubičice. Manje ih ima u bananama, grašku, kruškama i krompiru.
Kao prehrambeni aditivi, obilježavaju se E-brojem E163.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Andersen, O.M. Flavonoids: Chemistry, Biochemistry and Applications. CRC Press, Boca Raton FL 2006. ISBN 978-0-8493-2021-7.
- Gould, K. / Davies, K. / Winefield, C. (eds.) Anthocyanins: Biosynthesis, Functions, and Applications. Springer, 2008. ISBN 978-0-387-77334-6
- Joshi, Y. / Goyal, B. “Anthocyanins: a lead for anticancer drugs”, International Journal of Research in Pharmacy and Chemistry (2011),1(4):1119-1126.
- Mazza, G. “Anthocyanins and heart health”, Annali dell'Istituto Superiore di Sanità (2007),43(4):369-374
- Robinson GM, Robinson R (1931). "A survey of anthocyanins. I". The Biochemical Journal 25 (5): 1687–705.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Andersen, Øyvind M (2001). Anthocyanins. Encyclopedia of Life Sciences. eLS. John Wiley & Sons, Ltd. doi:10.1038/npg.els.0001909. ISBN 0470016175.
