Hazor

Hazor

Hazor (heb. חצור [hacor] = "ograđeni prostor"; grč. Ασωρ [asōr], Ασωρα [asōra]) je stari utvrđeni grad na sjeveru Galileje, uz sjeverozapadni rub doline Hule, oko 14 km sjeverno od Galilejskog jezera.

Njegov mu je strateški položaj donio naslov "vrata zemlje", budući da se nalazio na stjecištu glavnih trgovačkih puteva od Sidona prema Bet Šeanu i od Damaska prema Megidu.

Biblijski izvještaji o Hazoru

U Bibliji se Hazor spominje u kontekstu izraelskog osvajanja zemlje u doba Jošue (vidi Historija Izraela i Palestine), što bi se moglo smjestiti u 11. vijek p. n. e. Ondje se govori o koaliciji sjevernih gradova pod vodstvom Jabina, hazorskoga kralja, a protiv Izraelaca. Jošua je razorio Hazor, koji se potom pojavljuje na popisu osvojenih gradova te je dodjeljen izraelskom plemenu Naftali.

Grad se ponovno spominje u vezi s izraelskim sucima Deborom i Barakom. I ondje se kao kralj Hazora spominje Jabin i vjerovatno je da je ovdje riječ o tačnom podatku, dok je u izvještaju o osvajanju zemlje njegovo ime umetnuto.

Kasnije, u 10.-11. vijeku p. n. e., Hazor je utvrdio kralj Salomon. Na koncu ga je, oko 733. p. n. e., osvojio asirski kralj Tiglat Pileser III

Spominje se još jednom u doba Makabejaca, a u kontekstu bitke židovskoga vođe Jonatana protiv Demetrija II Nikatora iz helenističke dinastije Seleukovića.

Arheološki ostaci

1928. počelo se s istraživanjem ostataka Hazora na brežuljku koji se arapski zove Tel el-Qedah, a arheološki su radovi, s prekidima, nastavljeni sve do današnjeg dana.

Među ruševinama nađeni su ostaci iz srednjeg i mlađeg bronzanog doba, kao i iz željeznog doba. Među njima je nađeno svetište s uzdignutim kamenom koji predstavlja božanstvo, iz 11.-10. vijeka p. n. e. Osim toga, tu su i ostaci tipične seoske kuće s četiri prostorije iz istoga razdoblja. Nađena su i gradska vrata iz 10. ili 9. vijeka p. n. e., te grad iz 9. i 8. vijeka p. n. e., to jest, iz doba kraljeva Ahaba i Jeroboama II u sjevernom izraelskom kraljevstvu, kada je ono bilo na svome vrhuncu.

Posebna je zanimljivost velika cisterna za vodu s pristupnim stepenicama, što je omogućavalo gradu da izdrži i osobito dugotrajne opsade.

Tačno datiranje pojedinih nalaza i njihovo dovođenje u vezu s pojedinim biblijskim likovima do danas je predmetom žive rasprave među znanstvenicima.

Pisani izvori

Brojni su izvanbiblijski izvori koji govore o Hazoru. Među njima tu su: egipatska prokletstva (tzv. eksekracijski tekstovi; 20. vijek p. n. e.), arhiv iz Marija (19. vijek p. n. e.), popis gradova Tutmozesa III (15. vijek p. n. e.), pisma iz el-Amarne, te popisi Aminofisa II i Setija I (14. vijek p. n. e.).

Takvo bogatstvo pisanih izvora govori o velikom zanimanju što ga je položaj i značenje Hazora izazivao među okolnim narodima kroz čitavu 2. deceniju p. n. e.

Arheolozi se nadaju da će jednom naći i hazorski arhiv u koji je mogao biti pohranjen dio dopisivanja s okolnim vladarima.

Literatura

• Y. Yadin, "Excavations at Hazor", u: BA 19-22 (1956.-1959.)
• A. Malamat, "Hazor 'The Head of All Those Kingdoms'", u: JBL 79 (1960) 12-19.
• Y. Aharoni, "New Aspects of the Israelite Occupation in the North", u: J. A. Sanders (ur.), Near Eastern Archaeology in the Twentieth Century, Garden City 1970, str. 254-267.
• The Anchor Bible Dictionary, vol. 3. H-J, New York - London 1992.