Vodoravni hitac
Vodoravni hitac je gibanje čestice koja je izbačena vodoravno početnom brzinom u polju sile teže. Ako je zanemariv otpor zraka, staza čestice je parabola.[1]
Pri vodoravnom hitcu važno je znati dvije stvari:
1. Brzina se u vodoravnom smjeru s vremenom ne povećava, niti smanjuje, a put je u istom vremenskom razmaku jednak te se izračunava pomoću formule za jednoliko gibanje:
2. Brzina u okomitom smjeru raste po formuli za jednoliko ubrzano gibanje: , pri čemu je a=g odnosno 9,81 m/s2.
Pri promjeni početne brzine v0 ukupno vrijeme trajanja puta tijela do dna je jednako. Trajanje puta, dakle ovisi jedino o visini tijela od tla.
Za izračunavanje ukupno prijeđenog puta: prvo treba izračunati vrijeme t, za koje tijelo padne na tlo, pomoću formule t2=2s/a; a zatim uvrstiti to vrijeme t u formulu . Sada imamo put okomiti i vodoravni te samo treba pomoću Pitagorinog poučka izračunati ukupni put: s2=sokomiti2 + svodoravni2
Za izračunavanje brzine na kraju puta: treba izračunati samo v-okomitu, pošto je vodoravna brzina konstantna. , odnosno v2=2as. Sada pomoću pitagorinog poučka izračunavamo brzinu v na kraju puta: v2=vokomiti2 + vvodoravni2
Isto tako računamo brzinu v i put s u nekom vremenu t.
Vodoravni hitac spada u posebne slučajeve hica u zrakopraznom prostoru, u koje još spada okomiti hitac u vis, okomiti hitac dolje i slobodni pad.[2] Vodoravni hitac je posebna vrsta kosog hitca, koji predstavlja sastavljeno gibanje slobodne materijalne točke M na koju djeluje jednoliko gravitacijsko polje. Kad je kosi hitac u vodoravnom smjeru, predstavlja jednoliko gibanje po pravcu brzinom koja je konstantna.[3]
- ↑ http://struna.ihjj.hr/naziv/horizontalni-hitac/7476/
- ↑ Kinematika 2.2 Krivocrtno gibanje. Radna bilježnica - Mehanika - kinematika i dinamika Elementov portal za nastavnike. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 25. veljače 2015.
- ↑ Frgić, Lidija. Krivolinijsko gibanje materijalne točke Sastavljeno gibanje 5.dio (PDF). Mehanika II Kinematika. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. prosinca 2014. Pristupljeno 25. veljače 2015.