Prijeđi na sadržaj

Samuel Richardson

Izvor: Wikipedija
Samuel Richardson

Samuel Richardson (Mackworth, Derbyshire, 19. kolovoza 1689.London, 4. srpnja 1761.), engleski književnik, jedan od utemeljitelja engleskog modernog romana.[1]

Začetnik je sentimentalnog romana i engleskog psihološkog romana.[1][2] Tiskar po zanimanju, u 51. godini objavljuje epistolarni roman "Pamela, ili nagrađena vrlina" (Pamela: or, Virtue Rewarded, 1740.), s odgojno-moralnom namjenom.[1][3] Roman je stekao veliku popularnost te je Richardson iduće godine dopisao još dva sveska.[1] Protagonistica Pamela Andrews je lijepa i čestita 15-godišnja služavka koja nakon smrti gazdarice odolijeva pokušajima njenog sina da je zavede, premda je u zaljubljena u njega. Za vrlinu je na kraju nagrađena brakom.[1]

"Pamelu" se često označava kao prvi engleski roman.[3] Premda se to može i osporiti, ovisno o tome kako se definira i shvaća roman, nije upitno da je Richardson uveo novitete koji su se zadržali u kasnijem razvoju žanra.[3] Koncentrirao je pripovijedanje na jednu radnju, dao uvid u svijest likova i prikazao dileme koje proizlaze iz njihove svijesti o pripadnosti društvenoj klasi, i sukoba seksualnog instinkta s moralnim normama.[3] Uz to, učinio je roman cijenjenom književnom vrstom.[3]

"Clarissa ili pripovijest o mladoj dami" (Clarissa: or, the History of a Young Lady, 1748.-1749.) i "Povijest Sir Charlesa Grandisona" također su romani u pismima. "Clarissa" uspješno prikazuje psihologiju mlade žene koja želi očuvati osobni integritet, što je ponekad u suprotnosti s društvenim konvencijama toga vremena.[1] Protagonistica Clarissa Harlowe očekuje da će se dobro udati, no razočarana je odabirom svojih roditelja, koji je žele udati za bogatog i neprivlačnog Solmesa.[4] Privlači je Robert Lovelace, koji je odvaja od obitelji i prijatelja i odvodi u navodnu sigurnost i anonimnost Londona.[4] S više od milijun riječi, jedan je od najduljih romana engleske književnosti, a u njemu dostignute psihološke uvide uspoređuju s onima Marcela Prousta.[4] U kasnom 20. stoljeću "Clarissu" se prepoznaje kao veliko ostvarenje europskog psihološkog romana.[3]

Osim u Engleskoj, bio je cijenjen i u ostatku Europe. U Francuskoj je njegova djela u cjelini preveo Abbé Prévost, Rousseau se poveo za njim u Novoj Héloisi, a u Njemačkoj su Richardsonovim stopama pošli Lessing u Miß Sara Sampson, prvoj njemačkoj građanskoj drami, i Goethe u Patnjama mladog Werthera. U Italiji je Carlo Goldoni postigao veliki uspjeh dvjema kazališnim adaptacijama "Pamele", a kasnije se u Engleskoj njegov utjecaj osjeća kod Laurencea Sternea i Jane Austen, ali i u djelovanju jedne jake antirichardsonovske struje, iz koje su, uz mnoge parodije i travestije, potekli i Fieldingovi romani "Shamela" i "Joseph Andrews".

Iako je Fielding hvalio "Clarissu", a Richardson se kasnije i sprijateljio s njegovom sestrom Sarah, Fieldingu nije oprostio Shamelu, koju je nazivao "podlim pamfletom".[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Samuel Richardson
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Samuel Richardson