Svevi
Svevi (Suebi, Suevi, Suavi, Svebi) su bili germanski narod porijeklom iz blizine Baltičkog mora, a njihovi današnji potomci su njemački Švabe. Ime im potječe od proto-germanskog izraza swēbaz skovanog od riječi swē (značenja: vlastiti narod[1]) i indoeuropskog korijena swe-,[2] treće lice povratne zamjenice.
Rimljanima je Baltičko more bilo poznato pod nazivom Svevsko more. Rimski povjesničar Tacit je sve Germane oko Labe nazivao Svevima. Mnogi to vide kao pojednostavljenje zbog toga što Rimljani nisu imali mnogo kontakata s tim krajevima. Svevi su zatim prešli na područje Rajne, odnosno Njemačke, gdje njihovo ime nosi Švapska. Dio Sveva pod vodstvom Ariovista dolazi u Galiju na poziv lokalnog plemena, ali brzo počinju dominirati. Porazio ih je Gaj Julije Cezar 58. pr. Kr. Blisko su povezani s Alemanima i često s njima surađuju. Svevi uglavnom ostaju na desnoj obali Rajne do 31. prosinca 406., kada se pridružuju Vandalima i Alanima. Zajednički probijaju rimsku granicu kod Mainza i započinje invazija Galije. Dio Sveva, tzv. Sjeverne Švabe (sjeverni Svevi), spominju se 569. godine pod franačkim kraljem Zigbertom I. u području današnje Saske. U vezi sa Svevima spominju se Sasi i Langobardi 573. godine kako se vraćaju iz Italije.
Dok su se Vandali i Alani sukobljavali s Francima oko toga tko će vladati Galijom, dotle su Svevi pod kraljem Hermerikom krenuli južnije, prešli Pirineje i došli na područje Pirinejskog poluotoka. Prolazeći kroz Baskiju, oni su se naselili u Galiciji u sjeverozapadnoj Španjolskoj. Položili su zakletvu rimskom caru Honoriju i dobili su carsko odobrenje da se nasele pod vlastitom autonomnom upravom. U slično vrijeme kad i Galicija, i otok Velika Britanija je bila pod vlastitom upravom. To su bila prva potkraljevstva koja su se počela stvarati na teritoriju raspadajućeg Zapadnog Rimskog Carstva. Svevska Galicija je predstavljala prvo podkraljevstvo, koje je kovalo vlastiti novac.
Svevsko Kraljevstvo Galicija uspostavljeno je 410. i trajalo je do 584. Za razliku od Ostrogotskog u Italiji ili vizigotskog kraljevstva u Španjolskoj, Galicija nikad nije dobila neki veći politički značaj. Vrlo malo je ostalo od germanskog jezika, jer su Svevi brzo prihvatili lokalni španjolsko-rimski jezik. Procjenjuje se da je broj Sveva, koji su došli u Galiciju nije bio veći od 30.000. Grad Bracara Augusta (današnji Braga), sjedište rimske provincije Hispanije Galecije postao je prijestolnica Sveva. Dok su 416. Vizigoti došli na Pirinejski poluotok boriti se protiv Vandala i Alana, Svevi su proširili svoje kraljevstvo. U najboljim danima kraljevstvo je bilo do Matricea (Madrida) ili Hispalisa (Seville). Kralj Hermerik je 438. sklopio mir s lokalnim španjolsko-rimskim stanovništvom i abdicirao je u korist sina Rehila. Rehil umire 448., a Rehiar postaje kralj i prelazi na katoličanstvo 447. godine. Katoličanstvo postaje službena religija, iako ni Svevi ni veliki dio lokalnog stanovništva ne pripadaju toj religiji. Vizigotski kralj Teodorik II. pobjeđuje Sveve i otada se svevsko kraljevstvo počinje smanjivati. Vizigotski kralj Liuvigild osvaja kraljevstvo Sveva 585. godine, a zadnji svevski kralj Andeka silazi s prijestolja.
- Hermerik (409. – 438.)
- Rehil (438. – 448.)
- Rehiar (448. – 456.)
- Agiulf (456. – 457.), samo na jugu
- Framta (456. – 457.), samo na jugu
- Maldras (457. – 459.), samo na jugu
- Rihimund (459. – 463.), samo na jugu
- Frumar (459. – 463.), samo na jugu
- Remismund (459. – 469.), u potpunosti od 463.
Tokom perioda od 469. do 550. imena svevskih vladara nisu poznata.
- Kariarik (550. – 559.)
- Teodemar (559. – 570.)
- Miro od Galicije (570. – 583.)
- Eborik (zvan i Eurik') (583. – 584.)
- Andeka (584. – 585.), Leogovild ga je svrghuno i protjerao u samostan
- Malarik (585. – 586.), poražen u borbi protiv Leogovilda
Vizigoti osvajaju Svevsko kraljevstvo 585. godine.
- ↑ Peterson, Lena. Swābaharjaz (PDF). Lexikon över urnordiska personnamn. Institutet för språk och folkminnen, Sweden. str. 16. Inačica izvorne stranice (pdf) arhivirana 18. svibnja 2011. Pristupljeno 11. listopada 2007. (tekst je na švedskome); za drugo značenje, "slobodan, neovisan" vidi Room, Adrian. 2006. Swabia, Sweden. Placenames of the World: Origins and Meanings of the Names for 6,600 Countries, Cities, Territories, Natural Features and Historic Sites: Second Edition. McFarland & Company, Inc., Publishers. Jefferson, North Carolina, and London. str. 363., 364. ISBN 0786422483; usporedi Suiones.
- ↑ Pokorny, Julius. Root/Lemma se-. Indogermanisches Etymologisches Wörterbuch. Indo-European Etymological Dictionary (IEED), Department of Comparative Indo-European Linguistics, Leiden University. str. pages 882.–884. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2011. Pristupljeno 4. kolovoza 2011.
|pages=sadrži dodatni tekst (pomoć) (njem.); locate by searching the page number.Köbler, Gerhard. 2000. *se- (PDF). Indogermanisches Wörterbuch: 3. izdanje. str. 188. Inačica izvorne stranice (pdf) arhivirana 25. listopada 2007. Pristupljeno 4. kolovoza 2011. (njem.); za etimologiju vidi (engl.) Watkins, Calvert. 2000. s(w)e-. Appendix I: Indo-European Roots. The American Heritage Dictionary of the English Language: Fourth Edition. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2007. Pristupljeno 4. kolovoza 2011. Neke srodne engleske riječi su sibling, sister, swain, self.
