Prijeđi na sadržaj

Paul Newman

Izvor: Wikipedija
Paul Newman
Rodno imePaul Leonard Newman
Rođenje26. siječnja 1925.
Cleveland, Ohio
Smrt26. rujna 2008.
Westport, Connecticut
Godine rada1952. – 2007.
SuprugaJackie Witte (1949.–1958.)
Joanne Woodward (1958.-2008.)
WWW
Nagrade Oscar
Najbolji glumac
1986. Boja novca
Nagrade Emmy
Najbolji sporedni glumac u miniseriji ili filmu
2005. Empire Falls
Nagrade Zlatni globus
Najbolji redatelj
1969. Rachel, Rachel
Nagrada Cecil B. DeMille (1984.)
Najbolji sporedni glumac u miniseriji
2006. Empire Falls
Nagrade BAFTA-e
Najbolji glumac
1961. Hazarder
Ostale nagrade
Nagrada Ceha filmskih glumaca za životno djelo (1986.)
Nagrada Ceha filmskih glumaca za najboljeg glumca - miniserija/TV film
2005. Empire Falls
Nagrada Filmskog festivala u Cannesu za najboljeg glumca
1958. Dugo, toplo ljeto
Srebrni medvjed za najboljeg glumca
1995. Ničija budala
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Paul Leonard Newman (26. siječnja 1925. – 26. rujna 2008.),[1][2][3] američki glumac, filmski redatelj, imitator, filantrop i automobilist. Osvojio je brojne nagrade, uključujući Oscar za svoju izvedbu u Boji novca Martina Scorsesea 1986., tri Zlatna globusa, BAFTA nagradu, nagradu Ceha filmskih glumaca, nagradu Filmskog festivala u Cannesu, Emmy te mnoge druge počasne nagrade. Nekoliko je puta bio pobjednik nacionalnih prvenstava kao vozač u natjecanju Američkog sportskog automobilističkog kluba, a njegova je ekipa osvojila nekoliko prvenstava u utrkama IndyCar otvorenih vozila.

Newman je bio suosnivač Newman's Own, tvrtke za proizvodnju hrane čiji je profit donirao u dobrotvorne svrhe.[4] Prema podacima od listopada 2008., ove donacije su premašile 250 milijuna dolara.[4]

Newman je umro 26. rujna 2008. u svojem dugogodišnjem domu u Westportu u Connecticutu od komplikacija s uznapredovalim rakom pluća.[5][6][7]

Rani život

[uredi | uredi kôd]

Newman je rođen u Shaker Heightsu u državi Ohio (u predgrađu Clevelanda), kao sin Therese (djevojački Fetzer ili Fetsko; slovački: Terézia Fecková)[8][9] i Arthura Newmana, koji je vodio profitabilnu trgovinu sportskom opremom.[10][11] Newmanov otac bio je Židov, sin imigranata iz Poljske i Mađarske.[11] Newmanova majka, koja je prakticirala Kršćansku znanost, rođena je u slovačkoj katoličkoj obitelji u Ptičieu u bivšoj Austro-Ugarskoj (sada Slovačka).[9][12][13][14] Newman se opisao kao Židov, rekavši da je "to veći izazov".[15] Newmanova majka radila je u trgovini njegova oca, a u isto je vrijeme odgajala Paula i njegova brata Arthura (koji je kasnije postao producent i produkcijski menadžer).[16]

Newman je odmalena pokazivao zanimanje za kazalište, što je njegova majka ohrabrivala. U sedmoj godini je debitirao, igravši dvorsku ludu u školskoj izvedbi Robina Hooda. Maturiravši u Shaker Hights High School 1943., kratko je pohađao Sveučilište Ohio u Athensu, gdje je bio član Phi Kappa Tau bratstva.[16]

Vojna služba

[uredi | uredi kôd]

Newman je tijekom Drugog svjetskog rata služio u Mornarici na Pacifiku.[16] Newman je poslan na mornarički V-12 program na Sveučilištu Ohio, gdje se nadao da će biti primljen za pilotsku obuku, ali je to propalo jer je otkriveno da ne razlikuje boje.[16][17] Umjesto toga je poslan u kamp za obuku gdje se obučavao za radijskog vezista i strijelca. Kvalificiravši se kao radijski vezist i strijelac na torpedskim bombarderima, avijacijski radijski vezist treće klase Newman 1944. je poslan na Barber's Point na Havajima, a kasnije u rezervne torpedske eskadrone. Ti eskadroni prije svega su bili zaduženi za obuku rezervnih pilota i zračnih postrojbi, posebno u smislu slijetanja na nosače zrakoplova.[17] Kasnije je letio na bombarderima kao repni strijelac. Kao radijski vezist i strijelac je služio na USS Bunker Hill-u tijekom Bitke za Okinawu u proljeće 1945. Naređeno mu je da se ukrca na nosač zajedno s odredom zamjena malo prije napada, ali igrom slučaja je bio zadržan jer je njegov pilot imao infekciju uha.[18]

Nakon rata je završio svoj studij na Kenyon Collegeu u Gambieru u državi Ohio, diplomiravši 1949.[16] Newman je kasnije studirao dramu na Sveučilištu Yale, diplomiravši 1954., te kod Leeja Strasberga u Actor's Studio u New Yorku.[16]

Filmska karijera

[uredi | uredi kôd]

Newman je debitirao na Broadwayu u originalnoj produkciji Piknika Williama Ingea s Kim Stanley. Kasnije se pojavio u originalnoj broadwayskoj produkciji Sati očaja i Slatke ptice mladosti s Geraldine Page. Kasnije će se pojaviti u istoimenoj filmskoj verziji, također s Page.

Njegov prvi film u Hollywoodu bio je Srebrni kalež (1954.), nakon čega su slijedili Somebody Up There Likes Me (1956.), kao boksač Rocky Graziano; Mačka na vrućem limenom krovu (1958.) s Elizabeth Taylor; i Mladi iz Philadelphije (1959.), s Barbarom Rush i Robertom Vaughnom.

Newman se pojavio i na probi s Jamesom Deanom za film Istočno od Raja (1955.). Newman se prijavio za ulogu Arona Traska; Dean za ulogu Aronova brata blizanca Cala Traska. Dean je dobio ulogu Cala, dok je uloga za koju se Newman zanimao pripala Richardu Davalosu. Newman se iste godine pojavio u televizijskom prijenosu u boji kazališne predstave Thorntona Wildera Naš grad, s Evom Marie Saint i Frankom Sinatrom. Newman će 2003. glumiti u remakeu Našeg grada, preuzevši Sinatrinu ulogu upravitelja kazališta.

Glavni filmovi

[uredi | uredi kôd]

Newman je bio jedan od nekoliko glumaca koji su se uspješno nosili s prijelazom iz filma pedesetih u onaj šezdesetih i sedamdesetih. Nastupio je u filmovima Egzodus (1960.), Hazarder (1961.), Hud (1963.), Harper (1966.), Hombre (1967.), Hladnokrvni kažnjenik (1967.), Pakleni toranj (1974.), Siloviti udarac (1977.) i Presuda (1982.). U filmovima Butch Cassidy i Sundance Kid (1969.) i Žalac (1973.) se udružio s glumcem Robertom Redfordom i redateljem Georgeom Royem Hillom.

Sa suprugom Joanne Woodward je nastupio u filmovima Dugo, toplo ljeto (1958.), Rally 'Round the Flag, Boys! (1958.), From the Terrace (1960.), Paris Blues (1961.), A New Kind of Love (1963.), Winning (1969.), WUSA (1970.), The Drowning Pool (1975.), Harry i sin (1984.) i Gospodin i gospođa Bridge (1990.). Nastupili su i u miniseriji HBO-a Empire Falls, ali nisu dijelili nijednu scenu.

Osim što je režirao Harry i sin i nastupio u njemu, Newman je režirao još četiri dugometražna filma (u kojima nije glumio) s Woodward u glavnoj ulozi. Bili su to Rachel, Rachel (1968.), prema knjizi Margaret Laurence A Jest of God, ekranizacija drame dobitnice Pulitzerove nagrade Utjecaj gama zraka na sablasne nevene (1972.), televizijska adaptacija još jedne drame nagrađene Pulitzerom The Shadow Box (1980.) i adaptacija Staklenog zvjerinjaka Tennesseeja Williamsa (1987.).

Dvadeset i pet godina nakon Hazardera, Newman je reprizirao svoju ulogu "Brzog" Eddieja Felsona u Boji novca (1986.) Martina Scorsesea, za koju je osvojio Oscar za najboljeg glavnog glumca.

Posljednji radovi

[uredi | uredi kôd]

2003. je nastupio u broadwayskoj produkciji Našeg grada Throntona Wildera, a za svoju je ulogu nominiran za Tonyja. PBS i kabelska mreža Showtime prikazali su snimku produkcije, a Newman je bio nominiran za Emmy za najboljeg glavnog glumca u miniseriji ili TV filmu.

Njegova posljednja filmska uloga bila je ona mafijaškog šefa u filmu Put do uništenja iz 2002. s Tomom Hanksom, iako je i kasnije nastavio posuđivati glas. Kao strastveni automobilist, posudio je glas Docu Hudsonu, umirovljenom automobilistu u Autima Disneyja i Pixara. 2007. je bio pripovjedač filma Dale, o životu legendarnog NASCAR vozača Dalea Earnhardta što se pokazalo kao posljednja Newmanova filmska izvedba u bilo kojoj formi.

Glumačka mirovina

[uredi | uredi kôd]

Newman je 25. svibnja 2007. objavio kako se povlači u glumačku mirovinu. Izjavio je za ABC kako se više ne osjeća da može glumiti na razini na kojoj bi želio. "Počnete gubiti memoriju, počnete gubiti samopouzdanje, počnete gubiti domišljatost. Zato mislim da je to za mene zatvorena knjiga."[19][20]

Filantropija

[uredi | uredi kôd]

Newman je 1982. s piscom A.E. Hotchnerom osnovao Newman's Own, liniju prehrambenih proizvoda. Marka je počela s proizvodnjom začina za salate, a proširila se na limunadu, kokice, sos i vino, među ostalim stvarima. Newman je potpisao policu prema kojoj će se svi profiti, nakon plaćanja poreza, proslijediti u dobrotvorne svrhe. Prema podacima s početka 2006., franšiza je donirala oko 250 milijuna dolara.[4] Bio je jedan od autora memoara o organizaciji, Shameless Exploitation in Pursuit of the Common Good. Među ostalim nagradama, Newman's Own je jedan od sponzora PEN/Newman's Own First Amendment Award, nagrade od 25 tisuća dolara koja je osmišljena kako bi se nagradili oni koji štite Prvi amandman pisanom riječju. Njegova kćer, Nell Newman, preuzela je upravljanje tvrtkom nakon njegove smrti.[21]

Jedan od korisnika njegove filantropije je Hole in the Wall Gang Camp, stambeni ljetni kamp za ozbiljno oboljelu djecu koji se nalazi u Ashfordu u državi Connecticut. Newman je bio jedan od suosnivača 1988.; nazvan je po bandi iz njegova filma Butch Cassidy i Sundance Kid (1969.). Jedan kamp se proširio na nekoliko njih u Sjedinjenim Državama, Irskoj, Francuskoj i Izraelu. Kamp svake godine pruža besplatni smještaj i njegu za 13 tisuća djece.[4]

Newman je u lipnju 1999. donirao 250 tisuća dolara organizaciji Catholic Relief Services za pomoć kosovskim izbjeglicama.[22]

Kenyon College je 1. lipnja 2007. objavio kako je Newman donirao deset milijuna dolara školi kako bi se osnovao stipendijski fond kao dio trenutne kampanje za prikupljenje sredstava u kojoj je do sada prikupljeno 230 milijuna dolara. Newman i Woodward bili su počasni supredsjedatelji prethodne kampanje.[23]

Paul Newman bio je jedan od osnivača Odbora za poticanje korporativne filantropije (CECP), organizacije čiji su članovi predsjednici upravnih odbora i predsjedatelji korporacija posvećeni podizanju razine i kvalitete globalne korporativne filantropije. Osnovana 1999. od strane Newmana i nekoliko vodećih direktora, CECP je narasla na 175 članova i, preko godišnjih kongresa direktora, raširenog istraživanja podizanja razine i najboljih praktičnih publikacija, predvodi poslovnu zajednicu u razvoju održive i strategijske zajednice partnerstava povezanih filantropijom.[24]

Brakovi i obitelj

[uredi | uredi kôd]

Newman se dvaput ženio. Njegov prvi brak s Jackie Witte[16] trajao je od 1949. do 1958. Zajedno su dobili sina, Scotta (1950.), i dvije kćeri, Susan Kendall (1953.) i Stephanie.[16] Scott Newman, koji je umro u studenom 1978. od posljedica predoziranja,[25] pojavio se u filmovima Breakheart Pass, Pakleni toranj i Fraternity Row 1977. Newman je u uspomenu na svog sina osnovao Scott Newman Center za prevenciju zloporabe droga.[26]

Susan je redateljica dokumentaraca i filantrop, a pojavila se na Broadwayu i na filmu, uključujući ulogu jedne od četiri obožavateljice Beatlesa u filmu I Wanna Hold Your Hand 1978. Nominirana je kao koproducentica TV filma The Shadow Box. Newman ima dvoje unučadi.

Newman se 2. veljače 1958. vjenčao s glumicom Joanne Woodward.[27] Imaju tri kćeri: Elinor "Nell" Teresu (1959.), Melissu "Lissy" Stewart (1961.) i Claire "Cleu" Oliviju (1965.). Newman je režirao Elinor (umjetničkog imena Nell Potts) u središnjoj ulozi zajedno s majkom u filmu Utjecaj gama zraka na sablasne nevene.

Newman na političkom skupu Eugenea McCarthyja 1968.

Newman je živio podalje od holivudskog okružja. Potiho je izgradio dom u Westportu u Connecticutu i posvetio se obitelji. Kad su ga priupitali za njegovu nevjernost, uzviknuo je, "Zašto ići po hamburger kad imate odrezak kući?"[28][29][30]

Politički aktivizam

[uredi | uredi kôd]

Kako je bio veliki zagovaratelj Eugenea McCarthyja 1968. (i efektivnog korištenja televizijskih reklama u Kaliforniji), Newman je bio 19. na popisu neprijatelja Richarda Nixona.[31]

Dosljedan svojim liberalnim uvjerenjima, Newman je javno podupro kandidaturu Neda Lamonta na demokratskim predizborima 2006. protiv senatora Joea Liebermana, a kružile su glasine kako će se i sam kandidirati sve dok Lamont nije isplivao kao vjerodostojna alternativa. Novčano je podupro predsjedničku kampanju Chrisa Dodda.[32]

Newman je bio glasni zagovaratelj homoseksualnih prava, a posebno istospolnih brakova.[33]

Automobilizam

[uredi | uredi kôd]

Newman je bio strastveni automobilist, a prvi je put postao zainteresiran dok je 1969. trenirao za snimanje filma Winning. Newmanova prva profesionalna utrka bila je 1972. u Thompsonu u Connecticutu, a bio je stalni natjecatelj utrka Sports Car Club of America do kraja desetljeća, osvojivši nekoliko prvenstava. 1979. je vozio 24 sata Le Mansa u Porscheu 935 Dicka Barboura, završivši na drugoj poziciji. Newman se ponovno pridružio Dicku Barbouru 2000. kako bi se natjecao na Petit Le Mans.

Od sredine sedamdesetih do početka devedesetih, vozio je za ekipu Boba Sharpa, uglavnom Datsunse (koji su kasnije postali Nissani) u Trans-Am Series. U osamdesetima je povezivan s tom markom, a čak je i snimio i nekoliko reklama za njih. U 70. godini je postao najstariji vozač koji je bio dio pobjedničke momčadi u velikoj utrci, pobijedivši 1995. na 24 sata Daytone. Među njegovim posljednjim iskustvima pri velikim brzinama bilo je natjecanje na Baja 1000 2004. i ponovno 24 sata Daytone 2005.

Newman je isprva posjedovao vlastitu trkaću momčad, koja se natjecala u Can-Am seriji, da bi 1983. postao jedan od osnivača Newman/Haas Racing s Carlom Haasom. Sezona 1996. zabilježena je u IMAX-ovu filmu Super Speedway, u kojem je Newman bio pripovjedač. Bio je i partner u momčadi Newman Wachs Racing u natjecanju Atlantic Championship.

Bolest i smrt

[uredi | uredi kôd]

Newman je trebao ostvariti svoj kazališni redateljski debi 2008. s produkcijom O miševima i ljudima Johna Steinbecka u Westport Country Playhouse, ali je odustao 23. svibnja 2008., navevši zdravstvene tegobe.[34]

U lipnju 2008. su mediji objavili kako je Newmanu, bivšem strastvenom pušaču, dijagnoziran rak pluća te da je primio terapiju u bolnici Sloan-Kettering u New Yorku.[35] Fotografi su uslikali Newmana u svibnju 2008. u teškom stanju.[36] Pisac A.E. Hotchner, koji je bio Newmanov partner pri osnivanju Newman Owna u osamdesetima, izjavio je za Associated Press da mu je Newman rekao za bolest prije osamneast mjeseci.[37] Newmanov glasnogovornik izjavio je medijima da se zvijezda "dobro drži", ali nije ni potvrdio ni opovrgnuo da ima rak.[38] Newman je u kolovozu navodno bio završio kemoterapiju i rekao svojoj obitelji kako želi umrijeti kući. Umro je 26. rujna 2008., u 83. godini, okružen obitelji i bliskim prijateljima.[39] Njegovi ostaci kasnije su kremirani nakon privatnog sprovoda blizu njegove kuće u Westportu.[40]

Filmografija, nagrade i nominacije

[uredi | uredi kôd]

Kao glumac

[uredi | uredi kôd]
Godina Naslov Uloga Bilješke
1952. Tales of Tomorrow Narednik Wilson TV serija
1954. Srebrni kalež Basil
1956. Somebody Up There Likes Me Rocky Graziano
The Rack Satnik Edward W. Hall Jr.
1957. Priča o Helen Morgan Larry Maddux
Until They Sail Satnik Jack Harding
1958. Dugo, toplo ljeto Ben Quick
Ljevoruki revolveraš Billy the Kid
Mačka na vrućem limenom krovu Brick Pollitt Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - BAFTA za najboljeg glumca
Rally 'Round the Flag, Boys! Harry Bannerman
1959. Mladi iz Philadelphije Anthony Judson Lawrence
1960. From the Terrace David Alfred Eaton
Egzodus Ari Ben Canaan
1961. Hazarder Eddie Felson BAFTA za najboljeg glumca
Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
Paris Blues Ram Bowen
1962. Slatka ptica mladosti Chance Wayne Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
Hemingwayeve pustolovine mladog čovjeka Ad Francis, 'The Battler' Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
1963. Hud Hud Bannon Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - BAFTA za najboljeg glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
A New Kind of Love Steve Sherman
Nagrada Andrew Craig
1964. What a Way to Go! Larry Flint
The Outrage Juan Carrasco
1965. Lady L Armand Denis
1966. Harper Lew Harper
Poderana zavjesa Prof. Michael Armstrong
1967. Hombre John Russell
Hladnokrvni kažnjenik Luke Jackson Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
1968. Tajni rat Harryja Frigga Razvodnik Harry Frigg
1969. Winning Frank Capua
Butch Cassidy i Sundance Kid Butch Cassidy Nominiran - BAFTA za najboljeg glumca
1970. WUSA Rheinhardt
1971. Sometimes a Great Notion Hank Stamper
Once Upon a Wheel On sam Pobjednik: Nagrada Svjetskog televizijskog festivala,

Pobjednik: Najbolji sportski međunarodni dokumentarac

1972. Pocket Money Jim Kane
Život i vrijeme suca Roya Beana Sudac Roy Bean
1973. Mackintosh-čovjek Joseph Rearden
Žalac Henry Gondorff
1974. Pakleni toranj Doug Roberts
1975. The Drowning Pool Lew Harper
1976. Buffalo Bill i Indijanci William F. "Buffalo Bill" Cody
1977. Siloviti udarac Reggie "Reg" Dunlop
1979. Kvintet Essex
1980. When Time Ran Out... Hank Anderson
1981. Fort Apache the Bronx Murphy
Bez zlobe Michael Colin Gallagher Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
1982. Pođi sa mnom TV
Presuda Frank Galvin Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
1984. Harry i sin Harry Keach
1986. Boja novca Brzi Eddie Felson Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
1989. Fat Man and Little Boy General Leslie R. Groves
Blaze Guverner Earl K. Long
1990. Gospodin i gospođa Bridge Walter Bridge
1993. La Classe américaine Dave samo u sinkroniziranom arhivskom materijalu
1994. Mr. Hula-Hoop Sidney J. Mussburger
Ničija budala Donald J. "Sully" Sullivan Nominiran - Oscar za najboljeg glavnog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg glumca – drama
1998. Sumrak Harry Ross
1999. Poruka u boci Dodge Blake
2000. Gdje je lova Henry Manning
2002. Put do uništenja John Rooney Nominiran - Oscar za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - BAFTA za najboljeg sporednog glumca
Nominiran - Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca
2003. Naš grad Upravitelj kazališta Nominiran - Emmy za najboljeg glumca u miniseriji ili TV filmu
2005. Empire Falls Max Roby Emmy za najboljeg sporednog glumca; Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca u seriji, miniseriji ili TV filmu
Magnificent Desolation: Walking on the Moon 3D Dave Scott glas
2006. Auti Doc Hudson glas
2007. Dale Pripovjedač glas

Kao redatelj i producent

[uredi | uredi kôd]
Godina Naslov Bilješke
1968. Rachel, Rachel Zlatni globus za najbolju režiju
Nominiran - Oscar za najbolji film
Nagrada Kruga filmskih kritičara za najboljeg redatelja[41]
1969. Butch Cassidy i Sundance Kid Ko-izvršni producent (nepotpisan)
Winning Ko-izvršni producent (nepotpisan)
1970. WUSA Koproducent
1971. Sometimes a Great Notion Redatelj i ko-izvršni producent
They Might Be Giants producent
1972. Utjecaj gama zraka na sablasne nevene Redatelj i producent
Život i vrijeme suca Roya Beana Ko-izvršni producent (nepotpisan)
1980. The Shadow Box Nominiran - Emmy za najboljeg redatelja za miniseriju, film ili dramski specijal
1984. Harry i sin Redatelj i producent
Stakleni zvjerinjak
2005. Empire Falls Producent, Nominiran: Emmy za najbolju miniseriju

Dodatne nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Oscari

[uredi | uredi kôd]

Počasna nagrada

  • Za njegove "mnoge nezaboravne i zadivljujuće filmske izvedbe" (1986.)

Humanitarna nagrada Jean Hersholt

  • Za njegov dobrotvorni rad (1994.)

Zlatni globusi

[uredi | uredi kôd]

Najperspektivniji glumac

Nagrada Henrietta

  • Najomiljeniji filmski glumac (1964.; 1966.)

Nagrada Cecil B. DeMille

  • Za životno djelo (1984.)

Ostalo

[uredi | uredi kôd]

Newman je osvojio nagradu za najboljeg glumca Filmskog festivala u Cannesu za Dugo, toplo ljeto i Srebrnog medvjeda Berlinskom filmskom festivalu za Ničiju budalu.

Newman je 1968. proglašen "Osobom godine" od strane dramske sekcije Sveučilište Harvard, Hasty Pudding Theatricals.

Newmanov dan proslavlja se na Kenyon Collegeu, Bates Collegeu, Sveučilište Princeton i drugim američkim koledžima od sedamdesetih.

Objavljena djela

[uredi | uredi kôd]
  • Newman, Paul i A. E. Hotchner. Newman's Own Cookbook. Simon & Schuster, 1998. ISBN 0684848325.
  • Newman, Paul i A. E. Hotchner. Shameless Exploitation in Pursuit of the Common Good. Doubleday Publishing, 2003. ISBN 0385508026.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ "Film Star Paul Newman dead at 83." Reuters.com. September 27, 2008.
  2. ↑ "Legendary Actor Paul Newman Dies at Age 83." ABC News. September 27, 2008.
  3. ↑ Paul Newman dies at 83. Cable News Network. CNN.com. 27. rujna 2008. Pristupljeno 27. rujna 2008. |first= nedostaje |last= (pomoć)
  4. ↑ a b c d FAQs  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2008. (Wayback Machine) Newman's Own.com.
  5. ↑ Paul Newman, Hollywood legend, dies at 83. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2009. Pristupljeno 1. prosinca 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ "Film star, businessman, philanthropist Paul Newman dies at 83."  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine) Free Press.com. September 28, 2008.
  7. ↑ Katz, Ivan. "Actor, Philantrhopist, Race Car Driver Paul Newman Dies." Chicago Examiner. September 27, 2008.
  8. ↑ Lax, Eric, (1996). - Paul Newman: A Biography. - Atlanta, Georgia: Turner Publishing. - ISBN 1570362866.
  9. ↑ a b Morella, Joe and Edward Z. Epstein, (1988). - Paul and Joanne: A Biography of Paul Newman and Joanne Woodward. - Delacorte Press. - ISBN 0440500044.
  10. ↑ Paul Newman Biography (1925-). - FilmReference.com.
  11. ↑ a b Ancestry of Paul Newman  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2008. (Wayback Machine). - Genealogy.com.
  12. ↑ Hamill, Denis. - "Paul Newman, A Big Gun at 73". - Buffalo News. - March 7, 1998. - Retrieved: 2008-03-08
  13. ↑ Ptičie Resumé. - Obecný úrad Ptičie
  14. ↑ "Fallece el actor Paul Newman" Elmundo.es (27 September 2008)
  15. ↑ Skow, John. - "Verdict on a Superstar"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2010. (Wayback Machine). - Time. - December 6, 1982.
  16. ↑ a b c d e f g h Paul Newman biography  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2007. (Wayback Machine). - Tiscali.co.uk.com.
  17. ↑ a b Paul Newman  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2014. (Wayback Machine). - Biographies in Naval History. - Navy.mil.
  18. ↑ Hastings, Max, (2008). - Retribution: The Battle for Japan, 1944-45[neaktivna poveznica]. - Random House. - ISBN 0307263517.
  19. ↑ Paul Newman quits films after stellar career  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. rujna 2012. (Wayback Machine). News.com.au. May 27, 2007.
  20. ↑ Hollywood star Newman to retire. BBC News. May 27, 2007.
  21. ↑ "Paul Newman says he will die at home."  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. rujna 2012. (Wayback Machine) Herald Sun. August 9, 2008.
  22. ↑ CNN - Incoming Kosovo refugees, outgoing U.S. donations - April 7, 1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2008. Pristupljeno 1. prosinca 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  23. ↑ Paul Newman donates $10 mln to Kenyon College. Reuters. 2. lipnja 2007. Pristupljeno 4. lipnja 2007.
  24. ↑ CECP - Committee Encouraging Corporate Philanthropy. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2010. Pristupljeno 11. kolovoza 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  25. ↑ Clark, Hunter S. People  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2009. (Wayback Machine). Time. February 17, 1986.
  26. ↑ Welcome. Scott Newman Center.org.
  27. ↑ "Remembering Paul Newman."  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. travnja 2016. (Wayback Machine) People. September 27, 2008.
  28. ↑ I Thee Wed... LifeAfter50.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  29. ↑ Concern about Paul Newman's health. New York Daily News. 12. ožujka 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2008. Pristupljeno 1. prosinca 2008.
  30. ↑ It's an age-old quandary — why do men, like dogs, stray?. The Guardian. 8. listopada 2006. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  31. ↑ https://web.archive.org/web/20030621235432/http://www.artsci.wustl.edu/~polisci/calvert/PolSci3103/watergate/enemy.htm
  32. ↑ Dodd Gets Financial Boost From Celebs  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. svibnja 2011. (Wayback Machine). WFSB.com. 17 Apr 2007.
  33. ↑ Paul Newman an icon of cool masculinity
  34. ↑ Citing Health, Newman Steps Down as Director of Westport's Of Mice and Men. Playbill. 23. svibnja 2008. Pristupljeno 15. lipnja 2008.
  35. ↑ "Paul Newman has cancer"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. siječnja 2009. (Wayback Machine). - The Daily Telegraph. - June 9, 2008.
  36. ↑ "Gaunt Paul Newman has 'form of cancer,' business partner says"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2008. (Wayback Machine). - Sun Journal. - June 12, 2008.
  37. ↑ Christoffersen, John. "Longtime friend: Paul Newman has cancer"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2010. (Wayback Machine). Associated Press. June 11, 2008.
  38. ↑ "Newman says he is 'doing nicely'". - BBC - BBC.com. - June 11, 2008.
  39. ↑ AP. Acting legend Paul Newman dies at 83. msnbc. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2009. Pristupljeno 27. rujna 2008.
  40. ↑ Hodge, Lisa. "Legend laid to rest in private family ceremony." ahlanlive.com. Retrieved October 11, 2008.
  41. ↑ Bernstein, Adam. 27. rujna 2008. Academy-Award Winning Actor Paul Newman Dies at 83. The Washington Post. The Washington Post Company. Pristupljeno 27. rujna 2008.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • Demers, Jenifer. Paul Newman: the Dream has Ended!. Createspace, 2008. ISBN 1440433232
  • Lax, Eric. Paul Newman: a Biography. Turner Publishing, Incorporated, 1999. ISBN 1-57036-286-6.
  • Morella, Joe and Edward Z. Epsteiny. Paul and Joanne: A Biography of Paul Newman and Joanne Woodward. Delacorte Press, 1988. ISBN 0440500044.
  • O'Brien, Daniel. Paul Newman. Faber & Faber, Limited, 2005. ISBN 057121987X.
  • Oumano, Elena. Paul Newman. St. Martin's Press, 1990. ISBN 0-517-05934-7.
  • Quirk, Lawrence J. The Films of Paul Newman. Taylor Pub., 1986. ISBN 0-8065-0385-8.
  • Thomson, Kenneth. The Films of Paul Newman. 1978. ISBN 0-912616-87-3.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Dherbier, Yann-Brice; and Verlhac, Pierre-Henri. 2006. Paul Newman: A Life in Pictures. Chronicle Books. San Francisco, CA. ISBN 9780811857260. OCLC 71146543
  • Godfrey, Lionel. 1979, ©1978. Paul Newman, Superstar: A Critical Biography. St. Martin's Press. New York, NY. ISBN 9780312598198. OCLC 4739913 Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  • Morella, Joe; and Epstein, Edward Z. 1988. Paul and Joanne: A Biography of Paul Newman and Joanne Woodward. Delacorte Press. New York, NY. ISBN 9780440500049. OCLC 18016049
  • Quirk, Lawrence J. 1971. The Films of Paul Newman. Citadel Press. New York, NY. ISBN 0806502239 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). OCLC 171115
  • Demers, Jenifer. 2008. Paul Newman: The Dream has Ended!. Createspace. California. OCLC 9781440433238 Provjerite vrijednost parametra |oclc= (pomoć)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Paul Newman
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Paul_Newman&oldid=6861737"