Peter Tosh
| Peter Tosh | |
|---|---|
 Peter Tosh s Alom Andersonom i Robbiejem Shakespearom, turneja Bush Doctor, Cardiff 4. prosinca 1978. | |
| Rodno ime | Winston Hubert McIntosh |
| Ostala imena | Stepping Razor |
| Rođenje | Grange Hill, Jamajka 19. listopada 1944. |
| Smrt | Los Angeles 11. rujna 1987. |
| Žanrovi | reggae, ska, rocksteady, R&B |
| Zanimanje | pjevač, gitarist |
| Instrument | glasovir, vokal, gitara, klavijature, električne orgulje |
| Producentska kuća | Intel Diplo, Trojan Records, EMI, Beverley's, Studio One |
| Angažman | Bob Marley, The Wailers |
| WWW | |
| Nagrade | |
| Grammy 1987. | |
| Značajni instrumenti | |
| gitara Gibson Les Paul Doublecut | |
Peter Tosh (Grange Hill, Jamajka, 19. listopada[1] 1944. - Los Angeles, 11. rujna 1987.), jamajčanski reggae glazbenik i revolucionar. Drugo je po veličini ime reggae glazbe poslije Boba Marleya.
Rodio se 1944. u Grange Hillu na Jamajci pod imenom Winston Hubert McIntosh. Podrijetlom je bio iz Westmorelanda na Jamajci. Kroz djetinjstvo ga je odgajala rodbina. Pjevati i svirati gitari od rane mladosti, a nadahnule su ga američke radijske postaje. Bio je jedan od jezgre sastava The Wailers (1963. – 1974.). Godine 1963. je formirana originalna postava The Wailersa, koju čine Bob Marley, Bunny Livingstone i Peter Tosh. Njihova je prva pjesma (Simmer Down) ujedno i postala hit na Jamajci.
Poslije je imao uspješnu samostalnu karijeru. Tijekom te karijere snimao je za etiketu Beverley's Leslieja Konga. U karijeri je poslije bio poznat i pod umjetničkim imenom Stepping Razor. 1987. je dobio Grammyja za najbolju reggae izvedbu za skladbu No Nuclear War, svoju zadnju snimku.[2]
Promicao je rastafarijanstvo. Ubili su ga provalnici u njegovoj kući.
- Legalize It (1976.)
- Equal Rights (1977.)
- Bush Doctor (1978.)
- Mystic Man (1979.)
- Wanted Dread And Alive (1981.)
- Mama Africa (1983.)
- No Nuclear War (1987.)
- Captured Live (1984.)
- Live at the One Love Peace Concert (2000.)
- Live & Dangerous: Boston 1976 (2001.)
- Live At The Jamaica World Music Festival 1982 (2002.)
- Complete Captured Live (2004.)
Na popisu su kompilacije koje sadrže materijale koji prije nisu bile objavljene izvan Jamajke.
- The Toughest (Heartbeat) (1996.)
- Honorary Citizen (1997.)
- Scrolls Of The Prophet: The Best of Peter Tosh (1999.)
- Arise Black Man (1999.)
- Black Dignity (Early Works Of The Stepping Razor) (2001.)
- I Am That I Am (2001.)
- The Best Of Peter Tosh 1978-1987 (2003.)
- Can't Blame The Youth (2004.)
- Black Dignity (JAD) (2004.)
- Talking Revolution (2005.)
- The Ultimate Peter Tosh Experience (2009.)
Albumi inih izvođača na kojima se pojavio.
- Negril (Eric Gale, 1975.)
- Rastafari Dub[3] (Ras Michael & The Sons of Negus, 1975.)
- Blackheart Man (Bunny Wailer, 1976.)
- Protest, (Bunny Wailer, 1977.)
- Word Sound and Power (Chris Hinze, 1980.)
- Orden za zasluge Jamajke, postumno)[4]
- ↑ Napomena s albuma Burnin'.
- ↑ Peter Tosh, Reggae's Rebel. Nytimes.com. 27. rujna 1987. Pristupljeno 4. studenoga 2011.
- ↑ Ras Michael & The Sons Of Negus - Rastafari Dub (Vinyl, LP) at Discogs. Discogs.com. Pristupljeno 27. travnja 2012.
- ↑ Bonitto, Brian (2012) "Tosh gets OM Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2021. (Wayback Machine)", Jamaica Observer, 7 August 2012, preuzeto 7. kolovoza 2012.