Bitka kod Pterije
| Bitka kod Pterije | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio vojnih pohoda Kira Velikog | |||||||||
 Kapadokija na istoku karte Male Azije | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
| Lidijsa Monarhija babilonski plaćenici arapski plaćenici |
Perzijska Monarhija | ||||||||
| Vođe | |||||||||
| Krez od Lidije Artakam od Frigije Aribej od Kapadokije Aragd od Arabije Gabed od Helesponta |
Kir Veliki Arsam Histasp Gobrias I. Harpag Aglaitad Megabiz I. Krizant Madat Abradat Andamijant Araspa Rambaka Tanaoksar Tigran Embas Artouka Datama Alkeuna Ratin Gadat Amorg (Tambrada) Eufratza Dauha Karduha Artaoz Artagerso Farnuh Azijadat Adusije | ||||||||
| Vojne snage | |||||||||
| Nepoznato | 20.000[1] | ||||||||
| Posljedice | |||||||||
| Gubici: Veliki |
Gubici: Veliki | ||||||||
Bitka kod Pterije odigrala se u jesen 547. pne. između Perzijske Monarhije predvođene Kirom Velikim i lidijskog kralja Kreza koji je pokušao osvojiti novonastalu Kirovu državu. Bitka je taktički završila nerješeno, no Perzijanci su ostvarili stratešku pobjedu budući kako su se Krez i njegova vojska morali povući natrag u svoje kraljevstvo.
Lidija je 585. pne. nakon bitke na rijeci Halis (Kizil) sklopila sporazum sa Medijskom Monarhijom prema kojem će ta rijeka biti njihova granica, a mir je potvrđen i dinastijskim savezom. Budući kako su Medijci već ranije imali sličan sporazum sa Babiloncima, sve tri kraljevske kuće bile su praktički rodbinski povezane što je donijelo desetljeća mira, stabilnosti i prosperiteta na Bliskim istokom.
Perzijski princ Kir Veliki godine 553. pne. pokrenuo je Perzijski ustanak protiv medijskog kralja Astijaga. Iako je u to doba Perzija bila nevažan dio Medijske Monarhije, Kir Veliki je bio Astijagov unuk koji je dobio potporu dijela medijske aristokracije. Do 550. pne. pobuna je završila a Kir je izašao iz nje kao pobjednik, te je osnovao Perzijsku Monarhiju na temeljima Medijske Monarhije[2]. Krez je medijsko-perzijski sukob vidio kao priliku da proširi svoju monarhiju, pa je pitao u proročištu Delfija za savjet na što mu je odgovoreno: „ako Krez prijeđe rijeku Halis uništiti će veliku državu“[3]. Krez prema svemu sudeći nije shvatio dvosmislenost poruke pa sklapa savez sa babilonskim kraljem Nabonidom i egipatskim faraonom Amazisom II., te lakomisleno kreće u rat protiv Perzijske Monarhije.
Prema Herodotu[4], Lidijci su napali i osvojili grad Pteriju koji se nalazio u blizini rijeke Kizil. Ipak, ubrzo su se suočili sa nadmoćnijom perzijskom vojskom. U žestokom okršaju obje strane doživjele su velike gubitke, no ni jedna nije ostvarila jasnu pobjedu. S obzirom kako više nije mogao napredovati prema istoku i kako se bližila zima odnosno kraj tradicionalne sezone ratovanja, Krez se odlučio povući natrag u glavni lidijski grad Sard.
Iako je bitka završila taktički neodlučeno Kir Veliki imao je razloga biti zadovoljan jer je zaustavljena lidijska invazija te potvrđena perzijska vlast nad dotadašnjim medijskim posjedima. Međutim, Kir je odlučio kako neće raspustiti vojsku već će sa njom krenuti na zapad i obračunati se sa Krezom u njegovom kraljevstvu[5], što je iste godine dovelo do bitke kod Timbre. U idućoj bitci Perzijancima je dobro poslužilo iskustvo koje su stekli u sukobu s lidijskom konjicom, odnosno spoznaja da lidijski konji nenaviknuti na prizor i miris panično bježe od deva[6].
- ↑ David Eggenberger, str. 386.
- ↑ Holland, str. 9.-12.
- ↑ Herodot, I. 53.
- ↑ Herodot, I. 76.
- ↑ Herodot, I. 76.
- ↑ Herodot, I. 80.
- David Eggenberger: „Enciklopedija bitaka“ (An Encyclopedia of Battles), izdavač: Courier Dover Publications, 1985., str. 386.
- Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), 2006.
- R. Ernest Dupuy i Trevor N. Dupuy: „Enciklopedija vojne historije od 3000. pne. do danas“ (The Encyclopedia of Military History from 3500 B.C. to the present), New York, izdavač: Harper and Row, 1977.
- J. F. C. Fuller: „Vojna historija Zapadnog svijeta“ (A Military History of the Western World), izdavač: Minerva Press, 1. svezak, 1954.