Tara (rijeka)
Tara | |
---|---|
Države | Crna Gora Bosna i Hercegovina |
Dužina | 146 km |
Izvor | Komovi 43°20′54″N 18°50′22″E / 43.34833°N 18.83944°E |
Ušće | Drina općina Foča |
Ulijeva se u | Drina |
Sliv | Crnomorski sliv |
Površina sliva | 1853 km2 |
Riječni sistem | Drina |
Lijeve pritoke | Ljutica i Sušica |
Desne pritoke | Vaskovaška rijeka i Draga |
Park prirode Tara | |
---|---|
IUCN kategorija V (zaštićeni krajolik / morski pejzaž) | |
Najbliži grad | Foča |
Površina | 14.453 ha |
Osnovano | 2020.[1] |
Upravljačko tijelo | Šume Republike Srpske, Šumsko gazdinstvo "Maglić" Foča |
Tara je rijeka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nastaje od dvije rječice Opasanice i Veruše ispod planine Komovi. Posljednjih 40 km toka rijeke Tare čini i granicu između dvije države. Kod crnogorskog naselja Šćepan polje, na teritoriji općine Foča, zajedno sa rijekom Pivom sačinjava rijeku Drinu.
Najvažnije pritoke na lijevoj strani su joj Ljutica i Sušica, a najvažnije desne pritoke Vaskovaška rijeka i Draga. Među njima je svakako najpoznatije vrelo Bajlovica sige, izvor na lijevoj obali Tare, izdašnosti više stotina litara u sekundi, kod koga se voda koja izvire iz jezera u pećini Bučavica stropoštava u Taru sa visine od preko 30 i na dužini od oko 150 metara.
Kanjon Tare, dugačak 82 kilometra i mjestimično visok i 1300 metara, svrstava se odmah iza Velikog kanjona rijeke Kolorado u SAD, a prvi u Evropi. Ima tok dug 146 kilometra i najduža je crnogorska rijeka. Od mnoštvo osobenosti Tare posebno mjesto zauzimaju njeni bukovi. Huk nekih većih bukova se čuje i na samim ivicama kanjona. Od preko 40 bukova najpoznatiji su Djavolje lazi, Sokolovina, Bijeli kamen, Gornji i Donji tepački buk i dr. Tara je 1977. godine uvrštena u program “Čovjek i biosfera“ i upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta, čime je zaštićena međunarodno usvojenom konvencijom.
Veliki dio kanjona obrastao je pojedinim stablima četinara, a medju njima posebno mjesto zauzima crni bor.
Masivi kanjona pružaju izvanredne uslove za život divokoza. Tara je bogata i ribom.
U mjestu Đurdjevića Tara nalazi se veliki most, izgrađen 1940. godine. Ovaj most je vremenom postao jedan od simbola ove rijeke. U toku Drugog svjetskog rata srušen je da bi 1946. ponovo bio obnovljen. Dužina mosta iznosi 154 metra, a na najvisočijem luku dostiže visinu od 135 metara.
Najatraktivniji dio za splavarenje, rafting je posljednjih 25 km rijeke, posebno na pravim splavovima, načinjenim od međusobno uvezanih debala i masivnim drvenim kormilom.
Park prirode
[uredi | uredi izvor]Park prirode Tara je zaštićeno područje u Bosni i Hercegovini, Republika Srpska. Južna granica Parka prirode Tara počinje od mjesta gdje rijeka Tara ulazi u Bosnu i Hercegovinu i prati rijeku nizvodno državnom granicom u dužini oko 25 km do graničnog mosta u Humu. Sjevernije od ove linije je područje parka prirode, u graničnom pojasu sa Crnom Gorom, i obuhvata klisurasto-kanjonsku dolinu rijeke Tare, uključujući plato iznad njene desne obale te obronke planine Ljubišnje.[2]
Područje je proglašeno za zaštićeno podruje, slijedećih karakteristika:[3]
- zaštićeno je područje od: 2022. godine[1]
- IUCN kategorija zaštićenog područja: V - Zaštićeni pejzaž (Park prirode prema zakonodavstvu RS)
- površina: 14.453,38 ha
- režim zaštite:
-II stepena (4.366,48 ha) primijenjuje se na prostoru kanjona rijeke Tare, kanjona Vukojničkog potoka i potoka Skakavac, vrh Radovine sa obroncima i područje Konjskog polja sa obroncima Male Ljubišnje.
-III stepena (10.086,90 ha)
- upravljač: Šume Republike Srpske, Šumsko gazdinstvo "Maglić" Foča
- mjesto: Foča, koja je ovim proglašenjem postala jedinica lokalne samouprave u Republici Srpskoj sa najvećim procentom zaštićene teritorije koji iznosi 25,5%.
Sredstva za zaštitu i razvoj parka prirode obezbjeđuju se iz budžeta Republike Srpske, budžeta jedinica lokalne samouprave i drugih izvora u skladu sa Zakonom.
Park prirode "Tara" ističe se po brojnim raznolikim vidikovcima na rubovima doline Tare, kao što su Dulina Brijeg i Rudo polje, ili na oštrim krečnjačkim vrhovima među gustom vegetacijom crnog bora poput Crvenkove Ravni i Zlatnog bora. Pritoke Tare, Ljutnica i Šipčanica, kao i Skakavac na sjeveru, usjekle su takođe duboke doline i izgradile brojne oštre krečnjačke formacije, što doprinos pejzažnoj vrijednosti i raznolikosti područja parka prirode. Pejzaži planinskih vrhova takođe su veoma atraktivni.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Odluka o proglašenju parka prirode Tara" (PDF). Službeni glasnik RS, br.72, 14.7.2022. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ^ "Proglašen park prirode Tara". Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ^ "Registar zaštićenih prirodnih područja". Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa - nasljedje.org. Pristupljeno 9. 10. 2021.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Rijeka Tara
- Rijeka Tara Arhivirano 7. 2. 2016. na Wayback Machine
- Rafting Tara Arhivirano 3. 3. 2020. na Wayback Machine