Batina
| Batina | |
|---|---|
 Batina, pogled sa Dunava | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Osječko-baranjska |
| Općina/grad | Draž |
| Najbliži veći grad | Beli Manastir |
| Površina | 22,8 km2 [1] |
| Koordinate | 45°50′46″N 18°51′00″E / 45.846°N 18.85°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 594 [2] |
| – gustoća | 26 st./km2 |
| Odredišna pošta | 31300 Beli Manastir [3] |
| Pozivni broj | +385 (0)31 |
| Autooznaka | BM |
  Batina Batina na zemljovidu Hrvatske | |
Batina (ponekad Batina Skela, mađ. Kiskőszeg, njem. Donau-Daru-Winkel) naselje je i pristanište na Dunavu u Baranji. Razvilo se u lokalni centar sjeveroistočnog dijela Baranje u dijelu Banskog brda gdje ono izbija na Dunav. Najvažnija veza Baranje s Bačkom vodi preko Batine gdje je 1974. godine izgrađen cestovni most na Dunavu (ranije se prevozilo skelom).
Prema popisu stanovništva 2021., Batina ima 594 stanovnika.[4]
Na južnome dijelu Bajskoga kanala nalazi se dio hrvatskog državnog područja na kojemu je smješteno naselje Kenđija, a naziva se Oraškovica. Uz sam kanal jest Gombarov salaš. Preko kanala i potoka Šuster najbliža su naselja Kolut i Bereg. Kenđiju (i Oraškovicu) okružuje sa zapadne strane veća nizina koja nosi naziv Karapandža, unutar koje je jezero Labudnjovača i potok Lašufok. Bajski kanal ulijeva se u Veliki kanal koji pak utječe u Dunav i tako čini prirodnu granicu prema Vojvodini. Kenđija je od Velikoga kanala odvojena vodozapremninama Bandafok i Baračka, s obzirom na to da je Baračka dio kanalske mreže u svome početku (kod naselja Zimovnika).[5] Stanovnici Kenđije obraćali su se vlastima SRH za naknadu štete od poplava te Batinsko lovačko društvo dobilo je u zakup područje Karapandža (Karapanđa).[6]
| broj stanovnika | 1600 | 1752 | 1963 | 2346 | 2555 | 2746 | 2460 | 2568 | 2233 | 2154 | 2130 | 2043 | 1643 | 1449 | 1048 | 879 | 594 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
U knjizi Hrvatski baranjski mjestopisi Ante Sekulića tvrdi se da je Batina naselje poznato u rimsko doba, te je zabilježeno također i godine 1316. Izvorno je zabilježeno kao Kurszug, zatim mađarski Köszeg (Kö - kamen, szeg - rub). Batina je službeno osnovana 1720. godine naseljavanjem Hrvata, Srba, Mađara i Nijemaca, dok se po knjizi "Tri stoljeća Belja" u poreznim knjigama kao pustara spominje već 1591. godine: "Pretpostavlja se da je i u vrijeme oslobodilačkih ratova bila pusta. Godine 1696. tu su se vjerojatno naselili srpski doseljenici. Zatim je ponovo opustjela, a 1718. god. naselili su je ponovo veoma siromašni Južni Slaveni i Mađari. Godine 1780. im se pridružuju njemački doseljenici. Pripada joj područje Karapandža i naselje Kenđija.[7]
U Drugom svjetskom ratu je u Batini vođena Bitka kod Batine, između 11. i 19. studenoga 1944. između jedinica NOVJ i Crvene armije s jedne strane i jedinica Wehrmachta i njegovih saveznika s druge strane.
Dunav (Zeleni otok), strmi lesni odsjeci Banskog brda, galerijske šume na plavnim ravnima te impozantni spomenik kipara Antuna Augustinčića palim crvenoarmejcima i partizanima pri forsiranju Dunava 11. – 22. studenoga 1944. godine, u narodu poznat i kao "Julka", koji dominira nad naseljem te pridonose njegovom turističkom značaju.
Među arheološkim nalazima od starijega željeznog doba do seobe naroda ističe se keltski ratnički grob s kacigom. U rimsko doba utvrda na limesu Ad Militare.
- Ante Sekulić: Hrvatski baranjski mjestopisi
- Tri stoljeća Belja
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
- ↑ Objavljeni konačni rezultati Popisa 2021. dzs.gov.hr. Pristupljeno 24. travnja 2024.
- ↑ Vojni zemljovidi 1 : 25.000, br. 326-2 Osijek (1974. – 1976.)
- ↑ Mladen Klemenčić, Clive H. Schofield, Miroslav Reba: War and peace on the Danube: the evolution of the Croatia-Serbia boundary U Boundary & Territory Briefing, Vol. 3, No. 3, International Boundaries Research Unit (IBRU), University of Durham (Ujedinjeno Kraljevstvo), 2001., ISBN 1-897643-41-1, str. 22.
»There are a series of documents from the 1950s dealing with pockets on the left bank of the Danube. For example, Osijek district's authorities informed the Croatian government about damage caused by flooding in the Kenđija area (one of the pockets on the left, Serbian, bank of the river) and requested financial help. Another document indicates that no funds were forthcoming at that time but when a similar situation occurred in 1965 at Karapanđa, funds were provided by the Croatia's Ministry of Agriculture. Kenđija is mentioned again in 1961 when the People's Council of Osijek leased the area to the Batina hunting society. It was explicitly stated that Kenđija was wituated "on the territory of this People's Council."'«
(Klemenčić et al., 1999., 22.) - ↑ Ivica Getto: I granica na Dunavu - nerješiva? // Glas Slavonije – Internetsko izdanje (urednica: Biljana Kumer), 10. svibnja 2010., URL: http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=1&ID_VIJESTI=124515 – zadnji put pristupljeno 18. studenoga 2010., ISSN 0350-3968 (Internet: ISSN 1333-9486)
| |||||||
