Rajmund Kupareo
Rajmund Kupareo (krsnim imenom Luka) (Vrboska, Hrvatska 16. studenog 1914. – Zagreb, 6. lipnja 1996.) bio je hrvatski svećenik, sveučilišni profesor, pjesnik, teološki pisac, esejist, skladatelj, prevoditelj, nakladnik i redovnik dominikanac. Pisao je na hrvatskom, češkom, latinskom i španjolskom jeziku. Djelovao je nekoliko desetljeća u Čileu.
U svojem filozofijskom radu, Kupareo je zaokupljen dubokim smislom i svrhom umjetnosti.[1]
Rodom je s otoka Hvara, a potječe iz stare srednjodalmatinske plemićke obitelji, podrijetlom s otoka Šolte i Splita.[2]
Godine 1930. stupio je u Dominikanski red u Dubrovniku, a 1937. godine zaređen je za svećenika u Splitu. Za svoju svećeničku službu odabrao je geslo: „S Njim trpimo, da se s Njim i proslavimo“ (Rimljanima 8, 17). Diplomirao je 1939. godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u Dubrovniku.
Uređivao je mjesečni časopis Gospina krunica za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U istom razdoblju studirao je na Mudroslovnom fakultetu Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu gdje je postao profesorom talijanskoga jezika i književnosti (15. listopada 1943.) i profesorom etike i estetike (19. ožujka 1944.). Surađivao je s Alojzijem Stepincem, kojemu je bio i nakladnik. Od 1941. godine upravljao je Dominikanskom nakladom Istina. Za to je vrijeme obnašao službu kapelana u Trnju.
Padom NDH smatrao je da ne mora bježati pred partizanima te se nije zaputio prema Bleiburgu. Utoliko više što je računao na znance i prijatelje Židove kojima je spasio život, na način da im je davao lažne potvrde o krštenju i vjenčanju, da bi mogli pobjeći Gestapu i otići u Švicarsku.
Godine 1947. protiv svoje volje bio je prisiljen emigrirati iz Hrvatske. Otišao je u Olomouc u Češku, gdje je magistrirao teologiju.
Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Španjolskoj, zajedno sa skupinom od pedesetak Hrvata, među kojima su većinu činili studenti, a ostali su bili svećenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem Brankom Marićem dao ideju za osnivanje Zajednice Hrvata u Španjolskoj (Union Croata en Espańa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevačkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio među odbornicima.
Dominikanske starješine ga narednih godina šalju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios (Madrid, 1949., knjiga od 86 stranica). Naposljetku dolazi u Čile, gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi Čileanske dominikanske provincije.
Na poziv Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu (Pontificia Universidad Católica de Chile) 1950. godine dolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, 1951., godine na istom sveučilištu je doktorirao, disertacijom pod nazivom Ars et Moralis. Na istom je sveučilištu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom.
Predavao je nekoliko predmeta na Papinskom katoličkom sveučilištu:
- dogmatiku na Instituto Familiar,
- eksperimentalnu psihologiju u Seminario de Santiago,
- katoličku kulturu na Arhitektonskom fakultetu i
- estetiku likovnih umjetnosti na Likovnoj akademiji.
Uređivao je časopise El mundo católico i Anales de la Facultad de filosofia y ciencias de la educación, a pokrenuo je časopis za filozofiju umjetnosti Aisthesis.
1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu Centro de Investigaciones Estéticas, koji danas djeluje pod imenom Instituto de Estetica.[3]
Godine 1971. vratio se u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Koloniji (Kontakova 1), gdje je nakon stanovitoga oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao profesor emeritus Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istodobno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu Aisthesis, kojega je sam bio pokrenuo u svojem čilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na španjolskom jeziku je La Belleza y el Arte, objavljen 1995. godine.[4]
Od 1960. član je The American society for Aesthetics (Cleveland, Ohio). Od 1985. godine inozemni je član Čileanske akademije (Instituto de Chile).[5]
30. travnja 1995. godine predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.[6] Iste godine dobio je i Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo na području književnosti.[7]
Za života je objavio 25 knjiga svojih djela. Od tog je devet znanstvenih rasprava o estetici na hrvatskom, latinskom i španjolskom jeziku, a 14 je knjiga drama, pjesama, pripovjedaka i romana na hrvatskom, češkom i španjolskom jeziku. Neka djela su mu prilagođena kao radio-drama, kao Baraban iz 1943., koji je 1944. izveden na Hrvatskom krugovalu. Objavio je i hrvatski prijevod autobiografije sv. Male Terezije Povijest jedne duše.
- Pjesme i psalmi, (zbirka pjesama) Šibenik, 1939.
- U morskoj kući, 1940.
- Jedinac, 1942.
- Baraban, Zagreb, 1943.
- Magnificat, 1943.
- Pasión de Cristo, Madrid, 1949.
- Sliepo srdce - Gluma u dva čina, Zagreb, 1944.
- Nad kolievkom srdca, (zbirka pjesama) Zagreb, 1945.
- Nad rijekama, (zbirka pjesama) Madrid, 1948.
- Blagoslov zvijezda, Hrvatska revija, Buenos Aires, 1961. (izbor iz prve tri zbirke pjesama)[8]
- Balada iz Magallanesa, Zagreb, 1978.[9]
- Pjesme, izbor 1930-1980, Zagreb, 1980.
- Umjetnik i zagonetka života - ogledi iz estetike, Zagreb, 1982.
- Můj malý žaltář, Tišnov, Češka, 1982., 1988. i 2009.
- Prebivao je među nama (misteriji-drame: Porođenje, Muka Kristova i Uskrsnuće), Zagreb, 1985.
- Govor umjetnosti: ogledi iz estetike, Zagreb, 1987.
- Čežnja za zavičajem: pripovijesti, Zagreb, 1989.
- Sabrane pjesme, Zagreb, 1992.
- Čovjek i umjetnost: ogledi iz estetike, Zagreb, 1993.
- Svjetloznak (rekapitulacija pjesništva, životopis i bibliografija), Varaždinske Toplice, 1994.
- Kupareov psaltir
- Kupareove božićnice
- Božić u srcu ljeta, pripovijest iz Gospine krunice, prosinac 1941.
- Božićna idila, pripovijest iz Crkve u malom, prosinac 1984.
- Izabrana djela, Zagreb, 2005. (Stoljeća hrvatske književnosti, 77)
- Balada o Gospinim pčelama: izabrane pjesme, Zagreb, 2014.
- Estetička aksiologija (El Valor del Arte - axiologia estetica, Santiago de Chile, 1964., hrv. prijevod 2020.)[10]
- Creaciones Humanas - 1. Poesia, Santiago de Chile, 1965.
- Creaciones Humanas - 2. Drama, Santiago de Chile, 1966.
- Um i umjetnost: eseji, Zagreb, 2007.
- Osnovne crte Tomine teorije umjetnosti, Crkva u svijetu (Split), IX (1974.) 2, str. 186-191.
- Estetski antropologizam, Bogoslovska smotra (Zagreb), XLIV (1974.) 2-3, str. 239-246.
- Literarne primjedbe uz Tomin pojam strasti, Obnovljeni život (Zagreb), XXX (1975.) 4, str. 361-368.
- Zagonetnost osjećaja krivnje u djelima Franza Kafke, Bogoslovska smotra, XLVI (1976.) 3, str. 269-275.
- Drama ljudske ljubavi. Bertold Brecht, Obnovljeni život, XXXI (1976.) 5, str. 458-468.
- Vrag u djelima F. M. Dostojevskog, Obnovljeni život, XXXII (1977.) 5, str. 433-443.
- Predstavnici religija u djelima Ive Andrića, Obnovljeni život, XXXIII (1978.) 4, str. 300-312.
- Ironija u službi čovjeka : Premišljanja uz čitanje „Sabranih djela“ Meše Selimovića, Obnovljeni život, XXXIV (1979.) 3, str. 255-270.
- Il melograno: lirica croata contemporanea, prir. Luigi Salvini, Zagreb, 1942.
- Antologija hrvatske lirike, prir. Franjo Trogrančić, Rim, 1953.
- Pod tuđim nebom, prir. Vinko Nikolić, Buenos Aires, 1957.
- Poeti croati moderni, prir. Franjo Trogrančić, Milano, 1965.
- Hrvatska duhovna lirika, prir. Đuro Kokša, Rim 1968.
- Iz hrvatske marijanske lirike, prir. Renata Piličić i Ivanka Rukavina, Zagreb, 1971.
- Hrvatska iseljenička lirika, prir. Lucijan Kordić, Rim, 1974.
- Ich möchte Mauern durchschreiten. Gebete osteuropäischer Christen, prir. Rudolf Bohren, Freiburg im Breisgau : Herder, 1985.
- Poezija blagdanskom trenutku, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1985.
- Poezija zajedničkoj radosti, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1986.
- U sjeni transcendencije, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Zagreb, 1987. i 1999.
- Pjesme Mariji, prir. Pavao Crnjac, Zagreb, 1987.
- Duša duše hrvatske : novija hrvatska marijanska lirika, prir. Neven Jurica i Božidar Petrač, Mostar, 1988.
- Šimun Šito Ćorić, 45 hrvatskih emigrantskih pisaca, Zagreb, 1991.
- antologija hrv. pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača Stijepa Mijovića-Kočana "Skupljena baština", Zagreb, 1993.
- antologija hrvatske iseljeničke poezije "Cvrčak u boriku" Ante Selaka, Zagreb, 1996.
- Kip domovine : antologija hrvatske rodoljubne poezije XIX. i XX: stoljeća, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1996., 1998. i 2001.
- antologija "Lirika Velikog petka" Ante Stamaća, 1998.
- rukoveti hrv. rodoljubnog pjesništva "Mila si nam ti jedina...", 1998.
- Pod nebom Bleiburga (Antologija hrvatskog pjesništva o Bleiburgu), prir. Vinko Grubišić i Krešimir Šego, Međugorje, 1998.
- Majci, Kraljici mira : antologija hrvatske marjanske lirike, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 1998.
- Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2000.
- Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas : antologija, prir. Božidar Petrač, Zagreb, 2001.
- Pjesni Hvara : od Marulića do Šoljana, prir. Nikša Petrić, Zagreb, 2003.
- Vječne pjesme hrvatske ... : XX. stoljeća, prir. Miroslav Slavko Mađer, Vinkovci, 2004.
- Naša velečasna maslina, prir. Mladen Vuković, Split, 2006.
- Antologija hrvatskoga pjesništva : od davnina pa do naših dana, prir. Ante Stamać, Zagreb, 2007.
- Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana : antologija duhovne poezije, prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007.
- Molitvenik hrvatskih pjesnika : vijenac molitava, Zagreb, 2008., prir. Josip Brkić
- 100 najljepših pjesama hrvatske književnosti, prir. Romeo Mihaljević, Zagreb, 2009.
- Dobrojutro more / 14. pjesnički susreti u Podstrani, izbor Jakša Fiamengo, Podstrana, 2010.
- Velebit u hrvatskom pjesništvu, prir. Ana Lemić i Stjepan Sučić, Gospić, 2014.
Fr. Rajmund je jedan od važnijih predstavnika hrvatskoga pjesništva katoličkoga nadahnuća među koje se ubrajaju: dr. Gjuro Arnold (1853. – 1941.), otac Jovan Hranilović (1855. – 1924.), dr. Marin Sabić (1860. – 1923.), dr. Velimir Deželić stariji (1864. – 1941.), Silvije Strahimir Kranjčević (1865. – 1908.), msgr. dr. Ivan Evanđelist Šarić (1871. – 1960.), otac Milan Pavelić (1878. – 1939.), don Nedjeljko Subotić (1882. – 1950.), don Izidor Poljak (1883. – 1924.), dr. Ljubomir Maraković (1887. – 1959.), dr. Petar Grgec (1890. – 1962.), dr. Josip Andrić (1894. – 1967.), dr. Cvite Škarpa (1898. – 1968.), dr. Ilija Jakovljević (1898. – 1948.), Antun Branko Šimić (1898. – 1925.), dr. Branko Storov (1899. – 1945.), Sida Košutić (1902. – 1965.), Đuro Sudeta (1903. – 1927.), Ivo Horvat (1903. – 1994.), Nikola Šop (1904. – 1982.), dr. Ton Smerdel (1904. – 1970.), Gabrijel Cvitan (1904. – 1945.), fr. Gašpar Bujas (1906. – 1963.), dr. August Đarmati (1906. – 1981.), Ivo Lendić (1908. – 1982.), Mira Preisler (1908. – 1982.), don Jeronim Korner (1909. – 1976.), Srećko Karaman (1909. – 1964.), Vinko Nikolić (1912. – 1997.), Ante Jakšić (1912. – 1987.), Branko Klarić (1912. – 1945.), fr. Janko Bubalo (1913. – 1997.), fr. Serafin Mičić (1913. – 2002.), Viktor Vida (1913. – 1960.), don Aleksa Kokić (1913. – 1940.), fr. Lucijan Kordić (1914. – 1993.), Vinko Kos (1914. – 1945.), Jakša Ercegović (1918. – 1945.) i Luka Brajnović (1919. – 2001.).
- 1959.: počasni doktorat iz filozofije Papinskoga sveučilišta u Čileu scientiae et honoris causa
- 1971.: prvi Hrvat koji je naveden u prvom izdanju Who is Who in the World (izdano u Chicagu 1971.)
- 1978.: zaslužni profesor (professor emeritus) Likovne akademije
- 1985.: postaje član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti
- 1995.: Nagrada Vladimir Nazor za književnost
- 1996.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
- 1996.: Red Danice hrvatske s likom Markom Marulica za iznimni doprinos hrvatskoj kulturi
- 1997.: Komendator reda Bernardo O'Higgins, najviše čileansko državno odličje koje se dodjeljuje strancima
Danas ulica u Starom Gradu na Hvaru nosi ime po njemu.
Na trgu u Vrboskoj ispred Gospine crkve-tvrđave 26. rujna 2014. otkriveno je njegovo poprsje, rad kipara Kuzme Kovačića, a na obali u Vrboskoj, na obiteljskoj kući u kojoj je Kupareo proveo djetinjstvo, 26. rujna 2014. otkrivena mu je spomen-ploča.[11]
Dana 23. studenoga 2017. na Institutu za estetiku Čileanskog papinskog katoličkog sveučilištu u Santiagu svečano je otkriveno njegovo poprsje (bista), također rad kipara [Kuzma Kovačić|Kouzme Kovačića].[12]
- ↑ "UMJETNOST KAO OČOVJEČENJE: ANTROPOLOGIJA U ESTETIČKOJ MISLI RAJMUNDA KUPAREA", Kroatologija : časopis za hrvatsku kulturu, Vol. 6 No. 1-2, 2015., Zdravko Gavran
- ↑ CroExpress Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2017. (Wayback Machine) CroExpress. HRVATI SU ODUVIJEK UGLEDNI ČLANOVI ČILEANSKOG DRUŠTVA Dokaz je i ovaj čovjek koji upravo dobiva bistu ispred sveučilišta u Santiagu, www.croexpress.eu, 21. studenog 2017. (pristupljeno 24. studenog 2017.)
- ↑ "Instituto de Estetica: Historia" Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. prosinca 2014. (Wayback Machine), Pontificia Universidad Catolica de Chile, pristupljeno 1. prosinca 2014. god
- ↑ La Belleza y el Arte, Aisthesis, (1995.) 28, 9-15.
- ↑ "ANALES DEL INSTITUTO DE CHILE, 1985" Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. prosinca 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 1. prosinca 2014. god.
- ↑ "Odluka o odlikovanju fr. prof. dr. Rajmunda Kuparea Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića", Narodne novine, br. 37/96.
- ↑ "Književno-znanstveni kolokvij o Kupareu u DHK" Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2014. (Wayback Machine), mrežne stranice Matice hrvatskih iseljenika, 18. studenog 2014. god.
- ↑ Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 261.-262.
- ↑ KBF: Kupareo, Rajmund[neaktivna poveznica], preuzeto 1. svibnja 2012.
- ↑ Rajmund Kupareo, Estetička aksiologija (preveli Marta Tomić i Matija Janeš), Matica hrvatska, Ogranak Hvar, Hvar, 2020. (254 str.), ISBN 9789535549888
- ↑ "O dominikancu Rajmundu Kupareu i svečanom obilježavanju 100. obljetnice njegova rođenja – pripremio i govori Marito Mihovil Letica" Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. prosinca 2014. (Wayback Machine), "Radiovaticana", 1. prosinca 2014. god
- ↑ Inauguración Busto Padre Raimundo Kupareo, Pontificia Universidad Catolica de Chile, Instituto de Estetica, November 2017.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- Rajmund Kupareo
- "Raimundo Kupareo i Čile", Željka Lovrenčić, "Kolo" Matice hrvatske Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. siječnja 2020. (Wayback Machine), 1-2015
- Petar Marija Radelj, Testimone della pura Bellezza, Život Rajmunda Kuparea, Djela, Ostavština, Filozofsko-teološka baština, Uzor naraštajima, Antologija, prijevod na talijanski ukupno 10 pjesama (Isus u mojoj lađi, Spoznaja, Psalam V., Zora, Dan, Jutro, Pejsaž, Borovi, Isusov poslijepodnevni blagoslov u polju, Mladomisnički blagoslov) i ulomaka iz tri (Ime Isusovo, Psalam djeteta koje je našlo sreću, Psalam VII.).], 27. prosinca 2014.
- Petar Marija Radelj, Testigo de la Belleza: Životopis Rajmunda Kuparea, bibliografija 21 estetičkoga djela na kastilskom, poveznice na 16 rasprava i pet članaka o njemu, šest pjesama u prijevodu na kastilski (Večernji psalam, Psalam djeteta, koje je našlo sreću, Na Božić, Psalam I., Psalam V. i Psalam VII.) i zadnja rasprava La Belleza y el Arte (Premišljanja o ljepoti i umjetnosti), 17. studenoga 2014.
- Drago Šimundža, Uz rub „Čežnje za zavičajem“, Crkva u svijetu (Split), XXIII (1988.) 4, str. 390.
- Pjesme Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. ožujka 2008. (Wayback Machine)
- (ika / gk): Stota obljetnica rođenja dominikanca Rajmunda Kuparea Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine), Glas Koncila, 28. rujna 2014.
- Rajmund Kupareo, u: Hrvatska enciklopedija
- Zdravko Gavran, Književni doprinosi hrvatskih dominikanaca, IV. dio Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. prosinca 2014. (Wayback Machine)
- Gojko Borić: Hrvati u Madridu Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinca 2010. (Wayback Machine), Hrvatska revija br. 1/2010.
- Vjesnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. rujna 2003. (Wayback Machine) Petar Marija Radelj: Kupareova bijela lađa, 5. lipnja 1999.
- Webstilus - portal za pisce, umjetnike, novinare i znanstvenike - Rajmund Kupareo Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2014. (Wayback Machine)
- Kolo br. 2/2007. Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. siječnja 2012. (Wayback Machine) Marina Perić: Hrvati u Čileu - Osvrt na život i rad Rajmunda Kuparea
- Leksikon Hrvata u Argentini/Lexicón de los croatas en Argentina[neaktivna poveznica] Kupareo Rajmund, pristupljeno 19. siječnja 2010.
- Stipo Marčinković za IKA, Proslava 100. obljetnice rođenja fr. Rajmunda Kuparea
- Petar Marija Radelj, Stoljeće od rođenja Rajmunda Kuparea, Predavanje pročitano u Vrboskoj 26. rujna 2014.
- Petar Marija Radelj, Kupareov psaltir, 9. studenoga 2014.
- Petar Marija Radelj, Witness to the First Beauty, O Rajmundu Kupareu: Život. Djelo. Ostavština. Filozofska i teološka baština. Pregled pjesništva. Uzorci pjesama. Prijevodi na engleski ukupno 15 pjesama (Isus u mojoj lađi, Spoznaja, Psalam V., Mač, Mir, Muk, Na Božić, Veliki ponedjeljak, Veliki utorak, Velika srijeda, Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota, Posljednja večera, Uskrs 1975.) i ulomaka iz tri (Ime Isusovo, Psalam djeteta koje je našlo sreću, Psalam VII.), 27. studenog 2014. (engl.)
- Vučetić, Marko, Odnos antropologije i umjetnosti u djelu Rajmunda Kuparea, Sic : časopis za književnost, kulturu i književno prevođenje, No. 2 - Year 8, 2018.
|
- Hrvatska politička emigracija (1945. – 1989.)
- Hrvatski katolički svećenici
- Hrvatski pjesnici
- Hrvatski filozofi
- Hrvatski književnici
- Hrvatski dramatici
- Hrvatski prevoditelji
- Hrvatski skladatelji
- Hrvatski dominikanci
- Dobitnici nagrade Vladimir Nazor
- Hrvatski rimokatolički teolozi
- Životopisi, Vrboska
- Hrvati u Čileu
- Hrvatski esejisti
- Kršćanski dramatici