Taumant
Taumant znači "čudo" (grč. N. Θαῦμας, thaumatos, G. Θαύμαντος). Drugo mu je ime Taumat. U grčkoj mitologiji, bog prirodnih pojava na moru; sin Ponta, boga mor. dubina i Geje, zemaljske božice.[1]
Taumant je čudesni i prelijepi bog, koji se ljudima objavljuje u svoj svojoj čudesnoj ljepoti, često iznenada. Jedino stanovnici zemalja koje su udaljene od mora ne mogu vidjeti Taumanta, ali im je to velika želja.
Taumant je rođen iz braka Geje, prelijepe Majke Zemlje, i njezinog sina, Ponta od Mora, nakon kastracije nebeskog boga Urana. Heziod nabraja Taumantovu braću i sestre, morska božanstva: starac Nerej, ponosni Fork, lijepa Keta i Euribija. Fork je oženio svoju sestru Ketu i postao predak čudovišta, a Taumant je oženio božicu lijepu kao i on, svoju nećakinju, Okeanidu Elektru, kćer Okeana i Tetije, morskih bogova i starih Titana. Elektra je rodila brzu i predivnu Iridu (Duga) i ružne nakaze, poluptice Harpije (Divlji vjetrovi) "lijepe kose". S tim da je Irida doista Taumantova kćer slaže se i Platon: "Onaj tko kaže da je Irida bila Taumantovo dijete čini dobru genealogiju." Higin tvrdi da su Harpije kćeri Taumanta, ali ne i njegove žene, već Ozomene; ipak, moguće je da je to ustvari samo Elektrin nadimak. Ciceron potvrđuje srodstvo Irde i Taumanta tako što piše da, jer je prelijepa i čudesna, duga mora biti božanstvo povezano s bogom čuda, Taumantom.
Jedan se kentaur, polučovjek polukonj, također zvao Taumant.
- ↑ Taumant - Pomorski leksikon. pomorski.lzmk.hr. Pristupljeno 23. srpnja 2024.