Krtice
| Krtica | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Smanjeni rizik | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Soricomorpha |
| Porodica: | Talpidae G. Fischer, 1814 |
Krti ide plin porodice sisavaca (Talpidae) u redu Soricomorpha koji žive ispod tla, kopajući tunele. Neke vrste su dijelom i vodene, kao što su Desmani. Imaju cilindrična tijela prekrivena crnim krznom sa malim ili pokrivenim očima i općenito se ne služe vidom, dok im uši nisu vidljive. Hrane se malim beskralješnjacima koji također žive ispod zemlje. Krtice se nalaze u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji.[1][2]
Na području Euroazije i Amerike se nalazi 35 vrsta. Krtice se pogrešno smatraju štetočinama: ne jedu korijene biljaka već kukce i nametnike a kopanjem miješaju humus. Jedini su problem nakupine zemlje kada izađu na površinu.
Krtice su općenito male životinje: dužina tijela im je između 6 i 22 cm a težina između 9 i 170 grama. Dužina repa varira od vrste do vrste: u većini je kratak, prekriven rijetkim dlakama koje služe za opipavanje i omogućuju orijentaciju prema natrag. No kod ruskog Desmana je rep skoro jedanko dug kao i tijelo te čak i omogućuje kretanje u vodi.
Tijela krtica su cilindrična, sa kratkim vratom koji spaja zaoštrenu glavu. Krzno im je nježno i mekano. Mogu se stoga kretati u tunelima i naprijed i nazad. Desmani imaju i krzno koje odbija vodu. Sve vrste imaju žlijezde.
Udovi krtica su kratki i završavaju sa po pet prsta sa kandžama ili noktima. Većinom se koriste za kopanje zemlje. Goljenica i kopča udova su spojeni u unutrašnoj polovici. Ruke leže daleko ispred prsog koša, blizu glave. Zglobovi su spojeni sa ramenima te služe samo za pozicioniranje ruke. Ove životinje imaju za sisavce jedinstveno gibku poveznicu između ključne kosti i ruke. Kopanje se odvija uz pomoć okretanja gornje ruke koja ima dobro razvijene mišiće.[1]
Lubanja krtica je izdužena i ravna, sa karakteristično dugim nosom koji sliči surli te je vrlo gipkljiv i većinom nema dlaka. Oči krtica su zakržljale, male i dijelom prekrivene kožom. Većina vrsta jedino može uočiti razliku između mračnog i svijetlog. Svakoj vrsti nedostaje pužnica, izuzev Uropsilinae.
Čeljust krtica je, poput većine kukcojeda, prekrivena oštrim zubima i prilagođena njihovom životnom načinu. Krtice imaju između 34 i 44 zuba – neke vrste koje imaju 44 zuba su sačuvale originalni broj visokih sisavaca. Mliječni zubi se često zamijene stalnim zubima kratko nakon rođenja ili još i prije.
Važnu ulogu u percepciji igra njuh pošto je područje njuške bogata njušnim receptorima. I sluh je dobro razvijen.
probavni takt je kod svih kukcojeda jednostavno građen. Crijeva su kratka i nalikuju na jednostavnu cijev, a slijepo crijevo nedostaje. Krtice su se i prilagodile rijetkom kisiku u tunelima, tako da im je udio hemoglobina u krvi upadljivo viši od sisavaca slične veličine.
Mužjacima testisi leže izvan trbušne šupljine u mošnjastim borama, dok ženke imaju dvodijelnu maternicu.
Krtice izbjegavaju pjeskovito tlo i vole rahlu zemlju. Prirodni neprijatelji su im tvorovi, sokolovi, lasice, sove i zmije. Komore sa gnijezdom nalaze se uglavnom između 30–60 cm ispod površine. Glasaju se piskavim zvukom.
Porodica se dijeli na tri podporodice, 7 plemena i 17 genera:
- Podporodica Scalopinae
- Pleme Condylurini
- Genus Condylura
- Pleme Scalopini
- Genus Parascalops
- Genus Scalopus
- Genus Scapanulus
- Genus Scapanus
- Pleme Condylurini
- Podporodica Talpinae
- Pleme Desmanini
- Pleme Neurotrichini
- Genus Neurotrichus
- Pleme Scaptonychini
- Genus Scaptonyx
- Pleme Talpini
- Genus Euroscaptor
- Genus Mogera
- Genus Parascaptor
- Genus Scaptochirus
- Genus Talpa
- Pleme Urotrichini
- Genus Dymecodon
- Genus Urotrichus
- Podporodica Uropsilinae
- Genus Uropsilus
Podzemne krtice provode većinu života u jednom podzemnom sustavu tunela kojeg su sami iskopali. Suvišni materijal se izbacuje na površinu u obliku krtičnjaka.[1] Ovisno o vrstama i životnom prostoru, tuneli se nalaze ili blizu površine ili duboko pod zemljom. U hladnijim regijama se krtice po zimi zadržavaju na većim dubinama, gdje je toplije. Uz tunele su napravljene i čelije za gnijezda koje se postiru materijalom biljaka.
Zbog kopanja krtice igraju ulogu u Pedogenezi jer miješanjem humusa tla sudjeluju u okviru Bioturbacije. Također, prenose podzemni materijal lišen humusa prema dolje.
Krtice su, poput većine kukcojeda, samotnjaci i reagiraju agresivno na druge krtice. Samo neke vrste dijele sustav tunela sa drugim krticama, koje toleriraju jedino kada ima dovoljno hrane. U tu vrstu spada i Desman. Nemaju ni određeni ritam dana i noći. Europska krtica, primjerice, dijele svoje aktivnosti na tri faze spavanja i budnosti, pri čemu se budne većinom prijepodne, poslijepodne ili oko ponoći sa trajanjem od oko 4 i 5 sata.
Krtice ne spavaju zimski san. One vrste koje žive u hladnijim regijama, po zimi odlaze dublje pod zemlju i skupe zalihe hrane. Europska krtica čak uzgaja gliste: odgrize im gornje segmente tijela tako da ne mogu pobijeći, ali ostanu na životu.
Krtice nalaze hranu kopanjem ispod zemlje, potragom po tunelima ili na površini zemlje. Sve ovisi o vještini životinje ili godišnjem dobu. Većinom se hrani glistama, kukcima i njihovim larvama te drugim beskralješnjacima. Prije nego pojedu gliste, krtice ih provuku kroz svoje šape kako bi izbacili zemlju iz crva[3]. Krtice imaju brz metabolizam i moraju dnevno uzimati puno hrane. Europska krtica, primjerice, ne može izdržati duže pauze bez hrane (između 12 i 24 sata) te dnevno konzumira hranu dovoljnu za polovicu svoje težine.
Vrsta Condylura cristata može otkriti, uhvatiti i pojesti hranu brže nego što ljudsko oko može slijediti[4]
Većina vrsta razmnožava se jednom godišnje, a ženke se kote većinom u proljeće. Trudnoća traje između 28 i 50 dana. Krtice koje su došle na svijet su isprva bez krzna i bespomoćne, ali brzo narastu. Nakon 21 dana im se otvore oči, a nakon 8 tjedana su već samostalni. Već od druge godine života krtice postanu spolno aktivne. Životni vijek tih životinja je negdje između 3 i 6 godina.
Nekada je čovjek lovio krtice radi krzna, no danas se to više ne događa. Današnji konflikt čovjeka i krtice se odvija zbog krtičnjaka na travnjacima. Iako su krtice većinom mesožderi i ne uzimaju biljnu hranu, ipak povremeno mogu oštetiti korijene nekih biljaka, no većinom krtičnjaci smetaju samo zbog "estetskih razloga". Stoga ljudi istrebljuju krtice tako da su u međuvremenu neke vrste ugrožene.
IUCN je stavio dvije vrste pod status „ugroženosti od istrebljenja“ (critically endangered) a osam vrsta su "jako ugrožene" (endangered) ili samo "ugrožene" (vulnerable) [5].
Dugo vremena se mislilo da su krtice u bliskom srodstvu sa rovkom, no molekularna istraživanja su otkrila da zapravo dijele taksone i sa ježevima[6]. Fosili tih životinja postoje od Eocena, a najstariji primjerak je u Europi pronađena vrsta Eotalpa. U Sjevernoj Americi postoje od Oligocena a u Aziji od Miocena.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Mole Biology Arhivirano 2010-03-12 na Wayback Machine-u; Themoleman.com; preuzeto 7. prosinca 2009.
- ↑ Mole Distribution Map; Umanitoba.ca; preuzeto 7. prosinca 2009.
- ↑ The Life of Mammals, David Attenborough, 2002
- ↑ Vanderbilt University: Marsh-dwelling mole gives new meaning to the term 'fast food'
- ↑ Ugroženost raznih vrsta - IUCN[mrtav link]
- ↑ Molecular phylogenetic evidence confirming the Eulipotyphla concept and in support of hedgehogs as the sister group to shrews. In: Molecular Phylogenetics and Evolution 25 (2002) , 200–209
