Praxis (časopis)
| Praxis | |
|---|---|
| Tip | filozofski časopis |
| Vlasnik | Hrvatsko filozofsko društvo |
| Osnivači | Hrvatsko filozofsko društvo |
| Izdavač | Hrvatsko filozofsko društvo |
| Urednik | Gajo Petrović, Danilo Pejović, Rudi Supek i Ivan Kuvačić |
| Osnivanje | 1. septembar 1964 |
| Politička orijentacija | marksizam, praxis filozofija |
| Jezik | hrvatski, engleski |
| Zadnje izdanje | 1974 |
| Sedište | Zagreb |
| Država | Hrvatska |
| Tiraž | oko 500 |
Praxis je bio filozofski časopis kojeg je izdavalo je Hrvatsko filozofsko društvo, no zapravo je to bio časopis skupine marksistički orjentiranih filozofa teoretičara filozofije prakse - takozvanih praxisovaca, uglavnom sa Zagrebačkog sveučilišta.
Časopis je izlazio u dva izdanja; domaćem i inozemnom. Prvi broj jugoslavenskog izdanja Praxis izašao je 1. septembra 1964, časopis je izlazio sve do 1974. kad je zbog pomanjkanja sredstava ugašen. Inozemna izdanja, Praxisa izlazila su od 1965 - 1973 Osnivači časopisa bili su filozofi; Branko Bošnjak Danko Grlić, Milan Kangrga, Rudi Supek, Gajo Petrović, Predrag Vranicki, Danilo Pejović i Ivan Kuvačić. Prvi urednici časopisa bili su profesori sa zagrebačkog filozofskog fakulteta, odsjeka za filozofiju; Gajo Petrović i Danilo Pejović, kao ravnopravni urednički dvojac. Pejović je 1966 podnio ostavku na svoje mjesto i otišao iz redakcije, na njegovo mjesto došao je Rudi Supek. U januaru 1974. godine i Supek je podnio ostavku, njega je zamijenio Ivan Kuvačić, on je s Gajom Petrovićem uređivao Praxis do njegovog zadnjeg broja.
Časopis Praxis je htio svojim kritičkim promišljanjem prakse u socijalizmu, vratiti kreativni potencijal marksizmu. Ili po riječima urednika - Primarni je zadatak jugoslavenskih marksista, na primjer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu. Takvim kritičkim raspravljanjem jugoslavenski marksisti mogu najviše pridonijeti ne samo svom vlastitom već i svjetskom socijalizmu.[1] Autori okupljeni oko časopisa inspiraciju za svoje studije, crpli su na idejnim zasadama; Antonija Gramscija, Karla Korscha, Georga Lukácsa, Ernsta Blocha, Herberta Marcusea, Ericha Fromma i Luciena Goldmanna. Časopis je gotovo ravnopravno objavljivao tekstove filozofa sa tadašnjeg istoka i zapada. Urednici Praxisa naginjali su objavljivanju kritičkih tekstova protiv tadašnje vladajuće lenjinističke teorije i prakse, koju je tada provodio i Savez komunista Jugoslavije. Takva pozicija časopisu je u prvim godinama izlaženja donijela respektabilan ugled[2] ne samo u uglednim filozofskim krugovima, već i u široj kulturnoj javnosti kako na zapadu tako i na istoku.[3]
Praxis je uspio oko sebe okupiti respektabilan krug onovremenih evropskih i američkih filozofa najrazličitijih orijentacijâ, od neortodoksnih marksista, preko fenomenologa do analitičkih filozofa, članovi njegovog redakcijskog savjeta bili su; Kostas Axelos (Pariz), Alfred J. Ayer (Oxford), Zygmunt Baumann (Tel Aviv), Norman Birnbaum (Amherst), Ernst Bloch (Tübingen), Thomas Bottomore (Brighton), Umberto Cerroni (Rim), Robert S. Cohen (Boston), Veljko Cvjetičanin (Zagreb), Mladen Čaldarović (Zagreb), Božidar Debenjak (Ljubljana), Mihailo Đurić (Beograd), Marvin Farber (Buffalo), Muhamed Filipović (Sarajevo), Vladimir Filipović (Zagreb), Eugen Fink (Freiburg), Ivan Focht (Sarajevo), Erich Fromm (Mexico City), Lucien Goldmann (Pariz), Andre Gorz (Pariz), Jurgen Habermas (Frankfurt), Erich Heintel (Beč), Agnes Heller (Budimpešta), Besim Ibrahim – Pašić (Sarajevo), Mitko Ilievski (Skoplje), Leszek Kolakowski (Varšava), Veljko Korać (Beograd), Karel Kosik (Prag), Andrija Krešić (Beograd), Henri Lefebvre (Pariz), György Lukács (Budimpešta), Serge Mallet (Pariz), Herbert Marcuse (San Diego), Mihailo Marković (Beograd), Vojin Milić (Beograd), Enzo Paci (Milano), Horward L. Parsons (Bridgeport), Zagorka Pešić-Golubović (Beograd), David Reisman (Cambridge, Massachusetts), Veljko Rus (Ljubljana), Svetozar Stojanović (Beograd), Julius Strinka (Bratislava), Abdulah Šarčević (Sarajevo), Ljubo Tadić (Beograd), Ivan Varga (Budimpešta), Kurt Wolff (Newton), Aldo Zanardo (Bologna), Milan Životić (Beograd).[4]
Godine uzleta časopisa, poklapale su se sa uzletom revolucionarne ljevice u Jugoslaviji, koja se oduševljavala novoljevičarskom kontrakulturom na zapadu. Vrhunac tog utopijskog žara bila je studentska buntovna 1968. sa velikim demonstacijama po Parizu i drugim europskim metropolama, koje su imale odjeka i kod nas (studentske demonstracije na Beogradskom univerzitetu, i Zagrebačkom sveučilištu). Tjedan po izbijanju beogradskih demonstacija Tito je u svom govoru isprva podržao studentske zahtjeve kako bi smirio situaciju, no potom se okomio na pobunu i posebno na Praxis. Taj trenutak bio je prelomni za budućnost Praxisa, nakon toga časopis i njegov krug dobijaju etiketu anarho-ljevičara, postupno im se ukidaju sredstva što je sve dovelo do gašenja časopisa.[5]
- ↑ Čemu Praxis?
- ↑ „Pero Jerkić i Nikola Mokrović: Problem Praxis”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-23. Pristupljeno 2010-09-24.
- ↑ Recepcija časopisa Praxis u Slovačkoj
- ↑ Redakcija filozofskog časopisa "Praxis"
- ↑ „Gajo Petrović, Priznajem (1993.)”. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-26. Pristupljeno 2010-09-24.
- Praxis
- Uvodna riječ - Rudi Supek Arhivirano 2008-11-19 na Wayback Machine-u